Granični poremećaj ličnosti

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Granični poremećaj osobnosti
Sinonimi
  • granični poremećaj ličnosti
  • emocionalno nestabilna ličnost
Idealization vidljiva na slici Edvarda Muncha Broš. Eva Mudocci (1903)[1]
SpecijalnostPsihijatrija
Simptominestabilni [[interpersonalni odnosi], sense of self, and emotions; impulsivity; recurrent suicidal behavior and self-harm; fear of abandonment; chronic feeling of emptiness; inappropriate anger; feeling detached from reality[2][3]
KomplikacijeSamoubojstvo[2]
Vreme pojaveRana odrasla dob[3]
TrajanjeDugotrajno[2]
UzrociNerazjašnjeno[4]
Faktori rizikaFamily history, trauma, abuse[2][5]
Dijagnostički metodBased on reported symptoms[2]
Slična oboljenjaIdentity disorder, mood disorders, post traumatic stress disorder, cptsd,substance use disorders, histrionic, narcissistic, or antisocial personality disorder[3][6]
LečenjeBihejvioraln terapija[2]
PrognozaUblažava se s vremenom[3]
Frekvencija1.6% of people in a given year[2]
Klasifikacija i eksterni resursi

 

Granični poremećaj osobnosti, ili granični poremećaj ličnosti, poznat i kao emocionalno nestabilna ličnost, [7] je mentalna bolest koju karakterizira dugotrajan obrazac nestabilnih odnosa, iskrivljen osećaj sebstva, te jake emocionalne reakcije. [3] [8] Zahvaćene osobe često se samopovređuju i pokazuju druga opasna ponašanja. [2] Takve osobe također se mogu boriti sa osjećajem praznine, strahom od napuštanja i odvojenošću od stvarnosti . [2] Simptome mogu izazvati događaji koji su drugim osobama normalni. [2] Ponašanje obično počinje u ranoj odrasloj dobi i javlja se u različitim situacijama. [3] Zloupotreba supstanci, depresija i poremećaji ishrane obično su povezani sa BPD-om. [2] Oko 10% pogođenih ljudi umre od samoubojstva. [2] [3]

Uzroci graničnog poremećaja ličnosti su nejasni, ali čini se da uključuju genetske, neurološke, okolišne i društvene faktore. [4] Javlja se oko pet puta češće kod osoba koje imaju zahvaćenog bliskog rođaka. [2] Čini se da štetni životni događaji također igraju ulogu. [5] Vjerojatno je da osnovni mehanizam uključuje frontolimbičku mrežu neurona . [5] Granični poremećaj osobnosti je prepoznat u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM) kao poremećaj ličnosti, zajedno s devet drugih takvih poremećaja. [3] Dijagnoza se zasniva na simptomima, a medicinskim pregledom isključuju se drugi problemi [2] kao što su problem identiteta ili poremećaja upotrebe supstanci. [3]

BPD se obično liječi terapijom, kao što je kognitivna bihejvioralna terapija (CBT) ili dijalektičko- bihejvioralna terapija (DBT). Dijalektičko-bihejvioralna terapija može smanjiti rizik od samoubojstva. [2] Terapija se može odvijati individualno ili u grupi . [2] Iako lijekovi ne liječe BPD, oni se mogu koristiti za pomoć kod povezanih simptoma. [2] Nekim zahvaćenim osobama potrebna je bolnička skrb. [2]

Učestalost graničnog poremećaja osobnosti u općoj populaciji je 1,6%, a prema nekim procjenama i do 6%. [2] [3] Kod žena se dijagnosticira oko tri puta češće nego kod muškaraca. [3] Učestalost se smanjuje s porastom dobi. [3] U oko polovice pogođenih ljudi stanje se poboljša tokom desetogodišnjeg perioda. [3] Pogođeni ljudi obično koriste veliku količinu zdravstvenih resursa. [3] U toku je debata o imenovanju poremećaja, posebno o prikladnosti riječi granični . [2] Poremećaj je često stigmatiziran, kako u medijima, ako i na psihijatrijskom polju. [9]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. ↑ Edvard Munch : the life of a person with borderline personality as seen through his art. [Danmark]: Lundbeck Pharma A/S. 1990. str. 34–35. ISBN 978-8798352419. 
  2. ↑ 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 2,15 2,16 2,17 2,18 2,19 „Borderline Personality Disorder”. NIMH. Arhivirano iz originala na datum 22 March 2016. Pristupljeno 16 March 2016. 
  3. ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 3,11 3,12 3,13 Diagnostic and statistical manual of mental disorders : DSM-5 (5th izd.). Washington, D.C.: American Psychiatric Publishing. 2013. str. 645, 663–6. ISBN 978-0-89042-555-8. 
  4. ↑ 4,0 4,1 Clinical Practice Guideline for the Management of Borderline Personality Disorder. Melbourne: National Health and Medical Research Council. 2013. str. 40–41. ISBN 978-1-86496-564-3. »In addition to the evidence identified by the systematic review, the Committee also considered a recent narrative review of studies that have evaluated biological and environmental factors as potential risk factors for BPD (including prospective studies of children and adolescents, and studies of young people with BPD)« 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 „Borderline personality disorder”. Lancet 377 (9759): 74–84. January 2011. DOI:10.1016/s0140-6736(10)61422-5. PMID 21195251. 
  6. ↑ „Borderline Personality Disorder Differential Diagnoses”. emedicine.medscape.com. Arhivirano iz originala na datum 29 April 2011. Pristupljeno 10 March 2020. 
  7. ↑ Borderline personality disorder NICE Clinical Guidelines, No. 78. British Psychological Society. 2009. Arhivirano iz originala na datum 12 November 2020. Pristupljeno 5 August 2020. 
  8. ↑ Chapman, Alexander L. (August 2019). „Borderline personality disorder and emotion dysregulation” (en). Development and Psychopathology (Cambridge, England: Cambridge University Press) 31 (3): 1143–1156. DOI:10.1017/S0954579419000658. ISSN 0954-5794. PMID 31169118. Arhivirano iz originala na datum 4 December 2020. Pristupljeno 5 August 2020. 
  9. ↑ „Borderline personality disorder, stigma, and treatment implications”. Harvard Review of Psychiatry 14 (5): 249–56. 2006. DOI:10.1080/10673220600975121. PMID 16990170. 
Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Granični_poremećaj_ličnosti&oldid=41444607