Glitch umjetnost

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Animirani primjer kako glitchani video može izgledati Michael Betancourt. (Mae Murray u testu ekrana)

Glitch umjetnost je praksa korištenja digitalnih ili analognih grešaka u estetske svrhe, ili kvarenja digitalnih podataka, uključujući fizičko manipuliranje elektroničkim komponentama u umjetničke svrhe.

Povijest pojma[uredi | uredi kod]

U tehničkom smislu, glitch - neočekivani rezultat neispravnosti, koja se posebno javlja u softveru, video-igrama, slikama, videima, glazbi i drugim digitalnim artefaktima. Rani primjeri glitch umjetnosti koji se koriste u medijskoj umjetnosti uključuju Digital TV Dinner (1978.) koji su stvorili Jamie Fenton i Raul Zaritsky, s glitchanom zvučnom pozadinom od Dicka Ainswortha. Taj video je napravljen manipulacijom Bally igraće konzole i zapisivanjem rezultata na videovrpcu.[1] Prethodnici uključuju primjere mehaničkih i digitalnih šumova u likovnoj umjetnosti, kao što su A Colour Box (1935.) redatelja Lena Lyea, MagnetTV (1965.) Nam June Paik i Panasonic TH-42PWD8UK Plazma Screen Burn (2007.) Cory Arcangel.[2]

Pojam glitch postao je povezan s glazbom, sredinom 90-ih i opisivao je žanr eksperimentalne/noise/elektronike (vidi glitch glazba). Ubrzo nakon toga, VJ-i i drugih umjetnici su počeli pokrivati glitch kao estetiku digitalnog doba, glitch-art je postao označavati cijeli grupa likovne umjetnosti.

Metode[uredi | uredi kod]

Primjer glitch arta, Rosa Menkman

Glitch art je kreiran ili kroz "hvatanje" slike greške dok se slučajno dogodi, ili češće, namjerno, kada umjetnik manipulira digitalne zapise na način da izazove grešku. Postoje brojni pristupi kako se te greške namjerno mogu izazvati, počevši od fizičke promjene u hardveru do izravnog mijenjanja digitalnih datoteka.[3]

  • Datamoshing - se odnosi na manipulacije podataka video i foto datoteka za estetsku svrhu.[4] Alati obično korišteni za ovu tehniku uključuju Audacity, Avidemux, i WordPad. Datamoshing je najčešća metoda za postizanje glitch umjetnosti. U slučaju videa, to uključuje manipulaciju okvira različitih tipova:

    Datamoshing uključuje uklanjanje kodiranih video I-okvira (intra-kodirane slike, nazivaju se ključni okviri iz videa, koji ne zahtijevaju nikakve informacije o drugim okvirima, da budu dekodirani), ostavljajući samo p-okvire (predviđene slike) ili B- (Bi-prediktivno sliku) okvire. P-okviri sadrže informacije za predviđanje promjena slike između trenutne i prethodne slike, i B-okviri sadrže podatke za predviđanje razlike slika između prošlih, trenutnih i sljedećih okvira. Budući da P- i B-okviri koriste podatke iz prethodnih okvira i sljedećih okvira, oni su više komprimirani, nego I-okviri.

  • Circuit bending - se odnosi na manipulacije i postavljanja žica i strujnih krugova u elektroničkim uređajima s ciljem postizanja novih zvukova i vizualnih efekata. Na primjer, oštećenjem unutarnjih dijelova VHS playera, možete postići različite šarene vizualne slika.
  • 3D model glitching- novi tip glitch umjetnosti, koji označava namjerno mijenjanje koda u 3D animacijskim programima, što dovodi do izobličenja i apstraktne slike 3D virtualne realnosti, modela i čak i 3D tiskanih objekata.

Glitch umjetnost u Hrvatskoj[uredi | uredi kod]

Organizacije[uredi | uredi kod]

Festivali[uredi | uredi kod]

  • /’fu:bar/ je godišnji festival koji je fokusiran na elektroničke eksperimente i istraživanja u području suvremene digitalne umjetnosti i teorije s temom greške. Održava se u listopadu. Popratni partnerski programi su u ostatku godine u formatu umjetničkih rezidencija, edukacijskog programa, video prikazivanja, skupnih izložbi te otvorene arhive. Prva izložba u ovom programu održana je od 21. svibnja do 24. svibnja 2015. godine u Galeriji Siva u AKC Attack-u u Zagrebu.[6] Godine 2021. održan je sedmi po redu festival /’fu:bar/.[7] Na dan 3. studenog 2017. godine u sklopu festivala /’fu:bar/ u Galeriji Siva u Zagrebu otvorena je skupna izložba s temom hipermedijskih autonomnih kustoskih arhiva recentne hrvatske i međunarodne umjetnosti u nemapiranim, distribuiranim područjima interneta.[8] Osma inačica /’fu:bar/ festivala održana je u prostoru zagrebačkog kulturnog kluba MaMa kao i na mrežnoj stranici festivala.[9]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Betancourt, Michael. (2015) The Invention of Glitch Video: Digital TV Dinner (1978) (preview)
  2. Menkman, Rosa (2011), „Glitch Studies Manifesto”, Lovink, Geert; Somers-Miles, Rachel, Video Vortex Reader II: Moving Images Beyond YouTube, Amsterdam: Institute of Network Cultures, pp. 336–347, ISBN 978-90-78146-12-4, arhivirano iz originala na datum 27. kolovoza 2011., pristupljeno 19. siječnja 2017 
  3. Michael Betancourt, "Glitch Art in Theory and Practice," Cinegraphic.net May 20, 2016 [1]
  4. „Datamoshing Technique for Video Art Production”. 芸術科学会論文誌 - The Journal of The Society for Art and Science 13. Pristupljeno 19. srpnja 2016. 
  5. Format C.
  6. /’fu:bar/ glitch art izložba.
  7. Kako govoriti o glitch umjetnosti?.
  8. Simbioza umjetnosti i digitalne tehnologije.
  9. /’fu:bar/ glitch art festival 2022..