Gliese 710

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Gliese 710
Opservacijski podaci
Epoha J2000
Sazvježde Zmija
Rektascenzija 18h 19m 50.84215s[1]
Deklinacija (astronomija) –01° 56′ 18.9841″[1]
Vidljiva veličina (V) 9.69[2] (9.65–9.69)[3]
Karakteristike
Spektralni tip K7 Vk[4]
B-V Indeks boja +1.36[2]
U-B Indeks boja +1.23[2]
Promjenljivi tip očekuje se[3]
Astrometrija
Radijalna brzina (Rv) –13.8[5] km/s
Pravo kretanje (μ) RA: +1.15[1] mas/god.
Dec.: +1.99[1] mas/god.
Paralaksa (π)51.12 ± 1.63 mas
Udaljenost64 ± 2 ly
(19.6 ± 0.6 pc)
Apsolutna veličina (MV)8.23 (8.19-8.23)
Detalji
Masa 0.6[6] M
Radijus 0.67[7] R
Luminozitet - L
Temperatura 4,250[6] K
Metalicitet
Rotacija -
Starost godina
Ostale oznake
Gliese 710, BD–01° 3474, HIP 89825, HD 168442, NSV 10635[2]
Database references
SIMBADdata
ARICNSdata

Gliese 710 je zvijezda u sazviježđu Zmija koja će prema procjenama proći kroz rub Sunčeva sustava, točnije kroz Oortov oblak za 1,35 milijuna godina od sad. Astronomi smatraju da će prilikom najveće blizine biti na 13000 astronomskih jedinica (AJ), odnosno svega 77 svjetlosna dana,[note 1] uz nesigurnost od 50%. Primjera radi, Proxima Centauri je udaljena preko 1500 svjetlosna dana od nas. "Ovaj događaj će biti najsnažniji remetilački susret u budućnosti i povijesti Sunčeva sustava", izjavili su astronomi Filip Berski i Piotr Dybczyński.[8] Pri tako velikoj blizini, po sjaju bi bila slična sjajnom planetu a prividna magnituda bi joj bila oko -2.7 (sjajnija od Marsa), s ukupnim gibanjem od jedne lučne minute godišnje.[9][10]

Gliese 710 je trenutno 63,8 svjetlosne godine udaljena od Zemlje u sazviježđu Zmija i ima magnitudu 9,69. Spektralna klasa joj je K7 Vk,[4] što znači da je zvijezda glavnoga niza koja generira energiju putem termonuklearne fuzije vodika u jezgri. Masa zvijezde je oko 60%[6] mase Sunca te ima 67% njenog promjera.[7] Sumnja se da je promenljiva zvezda čija magnituda varira od 9,65–9,69.

Prethodne studije njenog gibanja i brzine su ukazivali da će njena najbliža daljina biti jedna svjetlosna godina od Sunca, na temelju manje preciznih podataka Hipparcos.[5] Trenutno Gliese 710 putuje gotovo direktno prema našoj liniji gledanja.

Izračun najbližeg susreta[uredi - уреди | uredi izvor]

Gliese 710 ima potencijal dovesti do velikih perturbacija hipotetskog Oortovog oblaka čime bi mogla dovesti do kiše kometa poslanih u pravcu unutarnjeg Sunčeva sustava koji bi mogao trajati milijunima godinama, po stopi i do 10 vidljivih kometa godišnje,[10] što bi moglo dovesti do opasnosti za Zemlju.

Raniji modeli u studiji García-Sánchez, et al. su 1999. naveli da će najbliži susret dogoditi za 1 360 000 godina kada će zvijezda biti 0,337 ± 0,177 parseka (1,100 ± 0,577 svjetlosnih godina) od Sunca.[11]

Umjetnički prikaz: Oortov oblak i Kajperov pojas

Kasnije provjeravanje izračuna Bobyleva 2010. sugerira da Gliese 710 ima 86% šanse da prođe kroz Oortov oblak, ako se pretpostavi da isti kruži oko Sunca na udaljenosti od 80 do 100 000 AJ. Udaljenost najbližeg susreta je teško izračunati upravo zbog toga jer ovisi o trenutnoj poziciji i brzini; Bobylev smatra da će proći unutar 0,311 ± 0,167 parseka (1,014 ± 0,545 svjetlosnih godina) od Sunca.[5] Postoji čak mogućnost od 1/10,000 da bi zvijezda mogla penetrirati u regiju (d < 1,000 AJ) gdje je utjecaj zvijezde u prolazu na objekte Kajperova pojasa značajan.[5] Gliese 710 bi imala prividnu magnitudu od 0,5 prilikom najbližeg prolaska.

Zvijezda sa drugim najsnažnijim učinkom perturbacije u zadnjih 10 milijuna godina bila je Algol,[6] trostruki zvijezdani sustav koji je prošao pokraj Sunčeva sustava pri udaljenosti od najmanje 9,8 svjetlosnih godina prije 7,3 milijuna godina, ali joj je masa bila znatno veća: čak 5,8 Sunčeve mase.

Brzina rotacija Gliese 710 je 6,42[12] a bolometrijski luminozitet 0,084.[13]

Bilješke[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 77 svjetlosna dana je 1,9 trilijuna kilometara, što je petina (0,2) svjetlosne godine.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 van Leeuwen, F. (November 2007). "Validation of the new Hipparcos reduction". Astronomy and Astrophysics 474 (2): 653–664. Bibcode:2007A&A...474..653V. arXiv:0708.1752. doi:10.1051/0004-6361:20078357. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 "Gliese 710". SIMBAD Astronomical Database. Centre de Données astronomiques de Strasbourg. http://simbad.u-strasbg.fr/simbad/sim-id?Ident=Gliese+710. pristupljeno 2010-03-18. 
  3. 3,0 3,1 Kukarkin, B. V.; Kholopov, P. N.; Pskovsky, Y. P.; Efremov, Y. N. (1971), "The third edition containing information on 20437 variable stars discovered and designated till 1968", General Catalogue of Variable Stars (3rd izd.) 
  4. 4,0 4,1 Gray, R. O. et al. (July 2006). "Contributions to the Nearby Stars (NStars) Project: Spectroscopy of Stars Earlier than M0 within 40 parsecs: The Northern Sample I". The Astronomical Journal 132 (1): 161–170. Bibcode:2006AJ....132..161G. arXiv:astro-ph/0603770. doi:10.1086/504637. 
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 Bobylev, Vadim V. (March 2010). "Searching for Stars Closely Encountering with the Solar System". Astronomy Letters 36 (3): 220–226. Bibcode:2010AstL...36..220B. arXiv:1003.2160. doi:10.1134/S1063773710030060. 
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 García-Sánchez, Joan et al. (February 1999). "Stellar Encounters with the Oort Cloud Based on HIPPARCOS Data". The Astronomical Journal 117 (2): 1042–1055. Bibcode:1999AJ....117.1042G. doi:10.1086/300723. 
  7. 7,0 7,1 Johnson, H. M.; Wright, C. D. (November 1983). "Predicted infrared brightness of stars within 25 parsecs of the sun". The Astrophysical Journal Supplement Series 53: 643–711. Bibcode:1983ApJS...53..643J. doi:10.1086/190905. 
  8. Dvorsky, George. "Incoming Star Could Spawn Swarms of Comets When It Passes Our Sun". Gizmodo (in en-US). Pristupljeno 2016-12-24. 
  9. Berski, Filip; Dybczyński, Piotr A. (2016-11-01). "Gliese 710 will pass the Sun even closer". Astronomy & Astrophysics (in English) 595. ISSN 0004-6361. doi:10.1051/0004-6361/201629835. 
  10. 10,0 10,1 Dorminey, Bruce. "Solar System's Next Close Encounter Will Be With Gliese 710, Say Astronomers". Forbes. Pristupljeno 2016-12-24. 
  11. García-Sánchez, J.; Weissman, P. R.; Preston, R. A.; Jones, D. L.; Lestrade, J.-F.; Latham, D. W.; Stefanik, R. P.; Paredes, J. M. (2001). "Stellar encounters with the solar system". Astronomy and Astrophysics 379 (2): 634–659. Bibcode:2001A&A...379..634G. doi:10.1051/0004-6361:20011330. 
  12. López-Santiago, J.; Montes, D.; Gálvez-Ortiz, M. C.; Crespo-Chacón, I. (May 2010), "A high-resolution spectroscopic survey of late-type stars: chromospheric activity, rotation, kinematics, and age", Astronomy and Astrophysics 514, DOI:10.1051/0004-6361/200913437 
  13. Flower, Phillip J. (September 1996), "Transformations from Theoretical Hertzsprung-Russell Diagrams to Color-Magnitude Diagrams: Effective Temperatures, B-V Colors, and Bolometric Corrections", The Astrophysical Journal 469, DOI:10.1086/177785, http://articles.adsabs.harvard.edu//full/1996ApJ...469..355F/0000360.000.html