Geosternbergia
| Geosternbergia | |
|---|---|
| |
| Skeleti mužjaka i ženke G. sternbergi, Royal Ontario Museum | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Izumrli ({{{kada}}}) (IUCN 3.1) | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Red: | †Pterosauria |
| Porodica: | †Pteranodontidae |
| Rod: | †Geosternbergia Miller, 1978 |
Geosternbergia iz kasnokredskog geološkog perioda u Sjevernoj Americi bila je jedan od najvećih rodova pterosaura, sa rasponom krila od 7,25 m.
Geosternbergia je spadala u najveće pterosaure, sa rasponom krila između 3 i 6 metara kod većine odraslih jedinki. Iako je veliki broj otkrivenih primjeraka zdrobljen, postoji dovoljno fosila da bi se stvorio detaljan opis te životinje. Geosternbergia se od Pteranodona razlikuje prije svega po svojoj uspravnoj kresti. Donja čeljust G. sternbergi imala je dužinu od 1,25 metara.[1]
Najistaknutija osobina roda Geosternbergia je njezina kresta. One su se sastojale od kostiju lubanje (čeone kosti) koje su stršile iz lubanje prema gore i nazad. Njihova veličina i oblik varirali su ovisno o brojnim faktorima, uključujući starost, spol i vrstu. Mužjak G. sternbergi, starije od dvije do sada opisane vrste, imao je veću okomitu krestu sa širokom prednjom izbočinom, dok je G. maysei imao kratku, zaobljenu uspravnu krestu i općenito bio manji.[2] Ženke obije vrste bile su manje i imale malene, zaobljene kreste.[3] Vjerovatno su većinom služile za udvaranje, mada su možda imale i druge funkcije.[4]
George F. Sternberg ju je 1952. godine otkrio u donjem dijelu Formacije Niobrara. Starija je od vrste Pteranodon longiceps i Bennett ju je smatra njezinim direktnim pretkom.[3]
Fosili roda Geosternbergia mogu se pronaći u Formacijama Niobrara i Sharon Springs iz središnjeg dijela Sjedinjenih Država. Geosternbergia je kao grupa postojala više od četiri miliona godina, od kasnog konijaka do ranog kampana (period kasne krede).[3] Taj rod prisutan je u donjoj Formaciji Niobrarra, sa izuzetkom gornje dvije; Kenneth Carpenter je 2003. pregledao rasprostranjenost i starost fosila u toj formaciji i pokazao da je Geosternbergia sternbergi tu postojala prije 88-85 miliona godina, dok je vrsta kasnije nazvana G. maysei postojala prije između 81,5 i 80,5 miliona godina.[5]
Geosternbergia se tradicionalno u većini studija o pteranodontima iz 1990-ih smatrala vrstom, a povremeno i podrodom, sličnog pterosaura Pteranodona. Međutim, pregled te grupe, koji je A. W. A. Kellner proveo 2010. godine nagovijestio je da se Pteranodon sternbergi dovoljno razlikovao od P. longiceps da bi pripadao odvojenom rodu, kojem je Kellner također priključio novu vrstu, Geosternbergia maysei.[2] Ranije je istraživač pterosaura, Chris Bennett, smatrao G. maysei primjerkom odraslog mužjaka vrste P. longiceps.
Odrasli primjerci roda Geosternbergia po veličini se mogu podijeliti na dvije različite klase - malene i velike - pri čemu su veliki oko jedan i pol puta veći od malenih, a maleni dvostruko češći od velikih. Obje klase postojale su u isto vrijeme i, mada su naučnici prije smatrali da su u pitanju dvije različite vrste, Christopher Bennett je dokazao da su razlike među njima u skladu sa konceptom da one predstavljaju ženke i mužjake, te da su vrste roda Geosternbergia bile spolno dimorfične. Na većim lubanjama očuvane su velike kreste koje su se protezale prema gore i nazad, dok su kreste na manjim lubanjama bile malene i trougaone. Neke veće lubanje također pokazuju tragove druge kreste koja se pružala dugo i nisko od vrha kljuna i koja nije prisutna kod manjih primjeraka.[4]
Spol spomenutih klasa određen je, ali ne na osnovu lubanja, već uz pomoć kostiju karlice. Suprotno očekivanom, manje lubanje imale su neproporcionalno velike i široko postavljene karlične kosti. Bennett je to shvatio kao pokazatelj šire rodnice kroz koju bi prolazila jaja. Zaključio je da su manje lubanje sa malenim, trougaonim krestama pripadale ženkama, a one veće sa velikim krestama mužjacima.[4]
Treba naglasiti da je sveukupne veličina i veličina kreste također odgovarala dobi. Pronađene su neodrasle jedinke i mužjaka i ženki; mladi mužjaci često su imali malene kreste slične onima kod odraslih ženki. Na osnovu toga se može zaključiti da bi se velike kreste razvile kod mužjaka tek kada bi oni dostigli svoju punu veličinu, što otežava određivanje spola neodraslih primjeraka kada su ostaci nepotpuni.[6]
Činjenica da ženke nadmašuju mužjake u omjeru dva naprema jedan ukazuje na to da je Geosternbergia, kao i mnoge današnje životinje sa spolnim dimorfizmom u pogledu veličine (npr. morski lavovi i ostali perajari), možda bila poligina, što znači da se nekoliko mužjaka međusobno takmičilo za pravo na parenje sa velikim grupama ženki. Slično današnjim perajarima, Geosternbergia se možda takmičila u uspostavljanju teritorija na kamenim obalskim gnijezdilištima, pri čemu su najveći mužjaci s najvećim krestama imali najveći teritorij i imali više uspjeha u parenju sa ženkama. Mužjaci su kreste najvjerovatnije koristili kao vizuelne simbole dominantnosti i ranga i koristili ih za pokazivanje umjesto fizičkih konfrontacija. Ukoliko je ta hipoteza ispravna, također je vjerovatno da su mužjaci igrali malu ili nikakvu ulogu u podizanju mladih; takvo ponašanje ne nalazi se kod mužjaka savremenih poliginih životinja sa brojnim potomstvom.[4]
- ↑ Zimmerman, H., Preiss, B., and Sovak, J. (2001). Beyond the Dinosaurs!: sky dragons, sea monsters, mega-mammals, and other prehistoric beasts, Simon and Schuster. ISBN 0-689-84113-2.
- ↑ 2,0 2,1 Kellner, A.W.A. (2010). „Comments on the Pteranodontidae (Pterosauria, Pterodactyloidea) with the description of two new species”. Anais da Academia Brasileira de Ciências 82 (4): 1063–1084. DOI:10.1590/S0001-37652010000400025.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Bennett, S.C. (1994). „Taxonomy and systematics of the Late Cretaceous pterosaur Pteranodon (Pterosauria, Pterodactyloida)”. Occasional Papers of the Natural History Museum, University of Kansas 169: 1–70.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Bennett, S.C. (1992). „Sexual dimorphism of Pteranodon and other pterosaurs, with comments on cranial crests”. Journal of Vertebrate Paleontology 12 (4): 422–434. DOI:10.1080/02724634.1992.10011472.
- ↑ Carpenter, K. (2003). "Vertebrate Biostratigraphy of the Smoky Hill Chalk (Niobrara Formation) and the Sharon Springs Member (Pierre Shale)." High-Resolution Approaches in Stratigraphic Paleontology, 21: 421-437. DOI:10.1007/978-1-4020-9053-0
- ↑ Bennett, S.C. (2001). „The osteology and functional morphology of the Late Cretaceous pterosaur Pteranodon. General description of osteology”. Palaeontographica, Abteilung A 260: 1–112.