Geoffroy III, grof Anjoua
Geoffroy III od Anjoua (francuski: Geoffroy III d' Anjou; 1040–1096), također poznat i po nadimku le Barbu ("Bradati") bio je grof Anjoua od 1060. do 1068..[1]
Bio je najstariji sin grofa Geoffroya II od Gatinaisa i Ermengarde od Anjoua, kćeri grofa Fulka III od Anjoua (Foulques).[1][2] Njega i mlađeg brata Fulka je odgojio ujak Geoffroy Martel; iako je preferirao Fulka kao svog nasljednika, poštovao je običaje i vlast nad svojom grofovijom ostavio Geoffroyu.
Mlađem bratu je 1062. predao Santoinge kao apanažu, ali nju je Fulk izgubio nakon napada od strane grofa Guy-Geoffroya od Poitoua, pri čemu Geoffroy svom Fulku nije došao u pomoć. Sljedeće godine je, pak, sam Geoffroy izgubio posjede u pokrajini Maine. 1065. je, pak, ekskomuniciran nakon pokušaja da, protivno volji nadbiskupa Barthelemyja, postavi biskupa na svojim posjedima. Konačno je 1067. Fulk protiv njega digao ustanak i svrgnuo ga. Geoffroy je pušten na slobodu, ali je odmah potom pokušao vratiti vlast. Fulk ga je tada zarobio, ali ovaj put za stalno bacio u tamnicu. Geoffroy je tamo proveo sljedećih 28 godina prije nego što je pušten na intervenciju pape Urbana II. Nedugo poslije puštanja je umro.
- ↑ 1,0 1,1 Detlev Schwennicke, Europäische Stammtafeln: Stammtafeln zur Geschichte der Europäischen Staaten, Neue Folge, Band II: Die Ausserdeutschen Staaten Die Regierenden Häuser der Übrigen Staaten Europas (Marburg, Germany: Verlag von J. A. Stargardt, 1984), Tafel 82
- ↑ Jim Bradbury, 'Fulk le Réchin and the Origin of the Plantagenets', Studies in Medieval History Presented to R. Allen Brown, Ed. Christopher Harper-Bill, Christopher J. Holdsworth, Janet L. Nelson (The Boydell Press, 1989), p. 27
| Prethodi: Geoffroy II |
grof Anjoua 1060–1068 |
Slijedi: Fulk IV |