Gaston IV od Béarna
Gaston IV, također poznat i kao Gaston Križar (francuski: le Croisé; ? - 1131) bio je vikont Béarna od 1090. do smrti.
Rodio se kao sin vikonta Centullea V. Prije nego što je naslijedio oca, sudjelovao je u Reconquisti, boreći se protiv Maura za aragonskog kralja. Oca je naslijedio 1090. godine.
Šest godina kasnije je otišao u Prvi križarski rat, ispočetka kao jedan od nižih vitezova pod vodstvom Raymonda od Toulosea, ali je s vremenom napredovao u križarskim redovima. Prilikom opsade Antiohije je vodio dio križarske vojske protiv Kerboghe. Kasnije je napustio Raymonda i priključio se Godfreyu Bouillonskom u pohodu na Jeruzalem; tada je zajedno sa Tankredom Galilejskim zauzeo Betlehem. Prilikom opsade Jeruzalema je bio zadužen za opsadne mašine, a 15. jula 1099. je bio prvi vitez koji je ušao u grad.
Kroničari navode kako su ga iskustva sa mudéjarima u Španiji uvjerila kako muslimani mogu živjeti pod kršćanskom vlašću, te ih je neposredno nakon opade bez uspjeha pokušao zaštititi od pokolja. Sa križarima je ostao do bitke kod Askelona nakon koje se vratio kući u Bearn. Do 1105. je proširio svoje teritorije - dobivši Orthez, Mixe i Ostabaret. Preko ženidbe za Talèse, kćer grofa od Ribargorze, polubrata aragonskog kralja Sancha Ramireza, stekao je Montanérès. Iako nominalno vazal akvitanskih vojvoda, do vremena GuillaumeaIX je vladao kao de facto nezavisni monarh.
Nakon smrti 1131. ga je naslijedio mladi sin Centulle VI, pri čemu je Talèse neko vrijeme služila kao regent te bez uspjeha pokušala ujediniti Béarn sa Aragonom. Pod njegovim potomcima je Béarn počeo gubiti na moći i uticaju.
- Steven Runciman, A History of the Crusades, vol. 1: The First Crusade and the Foundation of the Kingdom of Jerusalem. Cambridge, 1951.
- Pierre Tucoo-Chala, La Vicomté de Béarn et le Problème de sa Souveraineté, des Origines à 1260. Bordeaux, 1961.
| Prethodi: Centule V |
vikont Béarna 1090–1131 |
Slijedi: Centule VI |