Feston

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Slavoluk Sergijevaca, Pula, 1. vijek. Na rubu friza prikazani su festoni koje pridržavaju eroti i bukraniji
Festoni na pročelju kuće, štuko, Češka, 19. vijek.

Feston (tal. festone, od lat. festum: svečanost, fešta), ukras načinjen od zelena granja, cvijeća i plodova te isprepleten u dugi dekorativni lanac, često dodatno ukrašen vrpcama koje ga ujedno učvršćuju i povezuju.

Danas se izrađuje na način da se oko tanjeg konopa nanižu grane (npr. na Hvaru grane grma martine) koje ga zaklanjaju, stvarajući tako dugu kontinuiranu zelenu traku.

Feston se kao dekorativni motiv u likovnom umjetnostima javlja početkom helenističke epohe, u početku na manjim spomenicima (žrtvenici, sarkofazi), a kasnije i na hramovima (npr. na hramu Atene Polias u Pergamu).

U rimskoj umjetnosti feston je jedan od najčešćih motiva uopće. Javlja se u zidnom slikarstvu, mozaiku, štuku, te kao skulpturalni ukras na vazama, žrtvenicima, sarkofazima, no najprije u arhitekturi.

U početku festoni vise obješeni s bukranija, a kasnije ih nalazimo u kombinaciji s erotima, kazališnim maskama, svijećnjacima i dr. U njih, radi veće slikovitosti, mogu katkada biti upleteni i manji predmeti poput teatarskih maski i glazbenih instrumenata.

Motiv festona postaje ponovno popularan u renesansi, baroku i klasicizmu, posebice u arhitekturi.

Od 18. st. nadalje festonima se ukrašava i pokućstvo, tapiserije, lusteri i dr.

U istom značenju ponekad se koristi i pojam girlanda.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Anđelka Stipčević Despotović: Feston, Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. 2, Zagreb, 1962., str. 265.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]