Evagora

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Stater s prikazom Evagore

Evagora (grčki: Εὐαγόρας) je bio kralj grčke kolonije Salamine na Cipru (vladao 410. – 374. pne.)

Njegovog oca po imenu Nikoklo su s vlasti svrgnuli Feničani, te je Evagora djetinjstvo proveo u izgnanstvu. Godine 410. pne. u Kilikiji okupio 50 pristalica s kojima se iskrcao na Cipru, digao ustanak i preuzeo vlast nad Salaminom, a kasnije i nad cijelim Ciprom. Ispočetka je, očekujući pokušaj Perzijanaca da preuzmu vlast nad otokom, saveznika pronašao u Ateni, da bi se nakon poraza Atene u peloponeskom ratu 404. pne. nastojao okrenuo perzijskom kralju Artakserksu II te isposlovao savez Perzije i Atene koji će do izražaja doći u korintskom ratu. U tom je ratu Evagora aktivno sudjelovao, ali je kasnije ipak zaratio s Perzijom te je, nakratko, uz egipatsku pomoć osvojio dijelove Male Azije i Fenicije. Nakon Antalkidinog mira 387. pne. ostao bez saveznika. Godine 381. pne. su Perzijanci iskrcali veliku vojsku na otok, ali im se Evagora godinama opirao, sve dok 376. pne. nije uspio isposlovati mir temeljem koga zadržava prijestolje, iako kao perzijski vazal. Godine 374. pne. ga je ubio dvorski eunuh zbog privatne svađe, a naslijedio sin Nikoklo.

Evagora se u antičkim izvorima često navodio kao uzoran vladar, koji je brinuo o dobrobiti svojih podanika, ali i kao veliki poklonik helenske kulture. Upravo njemu se pripisuju reforme temeljem kojih je dotadašnje ciparsko pismo zamijenjeno grčkim alfabetom.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]