Eurinoma (Okeanida)

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Eurinoma (prva s leva), predstava na atičkoj crvenofiguralnoj vazi, oko 400. pne.
Disambig.svg Za ostala značenja, v. Eurinoma.

Eurinoma (starogrčki: Εὐρυνόμη) bila je, u grčkoj mitologiji, titanka, kći Okeana i Tetije,[1] pramajke bogova i svih živih bića.[2] Eurinoma je Zevsu rodila harite i rečnog boga Asopa.[3][4]

Mitologija[uredi - уреди | uredi izvor]

Eurinoma je s Ofionom vladala svetom sve dok ih s prestola nisu svrgli Kron i Reja.[5] Kad je Hera tek rođenog Hefesta bacila s Olimpa u Okean, prihvatile su ga na dnu mora Tetija i Eurinoma.[6][7] Eurinoma je pomogla i Dionisu kad ga je progodnio trački kralj Likurg.[8]

Na Peloponezu je Eurinoma uživala božanske počasti, i to u jednom svetilištu blizu Figalije,[5] čiji su stanovnici verovali da je "Eurinoma" jedan od Artemidinih nadimaka. Tu se nalazila i njena kultna statua od drveta, koja je Eurinomu do kukova prikazivala kao ženu, a naniže kao ribu.[9]

Gravesova hipoteza[uredi - уреди | uredi izvor]

Britanski pesnik Robert Graves u svojoj knjizi Grčki mitovi dao je maštovitu konstrukciju "pelaškog mita o postanju sveta", u kojem Eurinoma zauzima centralno mesto kao stvoriteljica i "boginja svega".[10] Prema Gravesovoj konstrukciji, Eurinoma je naga izašla iz Haosa te razdvojila more od neba kako bi mogla plesati na morskim talasima. Uhvatila je severac, protrljala ga rukama i tako zagrejala pneumu te spontano stvorila zmiju Ofiona, koji je potom vodio ljubav s njom. U obliku golubice iznad talasa izlegla je kosmičko jaje i zatim ga dala Ofionu da ga drži toplim tako što će se sedam puta omotati oko njega sve dok se jaje nije raspolovilo, nakon čega su iz njega izašle "sve stvari koje postoje ... sunce, mesec, planete, zvezde, zemlja s planinama i rekama, drvećem, biljkama i živim bićima".[11] Na tlu Arkadije od Ofionovih zuba nastali su Pelazgi, nakon što ga je Eurinoma prignječila petom, izbila mu zube i bacila ga s planine Olimpa jer se hvalio da je on zaslužan za postanak svih stvari. Nakon toga Eurinoma, čije ime Graves tumači kao "velika lutalica", stvara Titane i Titanke za svako nebesko telo: Teju i Hiperiona za Sunce; Febu i Atlanta za Meseca; Metidu i Koeja za Merkur; Tetidu i Okeana za Veneru; Dionu i Krija za Mars; Temidu i Eurimedonta za Jupitera; te Reju i Krona za Saturna.[10]

Klasičari su u potpunosti odbacili ovu Gravesovu hipotezu kao maštovitu pesničku konstrukciju, koja spada u domen "autorove lične mitologije".[12]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]