Epifitne biljke

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Epifitna biljka

Izraz epifiti se odnosi na sve biljke koje su pričvršćene ili rastu na drugog živoj biljci. Ovaj izraz dolazi od grčke riječi epi- (koja znači na, gore, odozgo) i riječi phyton- (biljka). Ove biljke se ponekad nazivaju i "zračne biljke" zbog toga jer one nemaju korijenje u tlu.

Epifitne biljke koriste fotosintezu za dobivanje energije, a vlagu dobivaju iz zraka (kiša) ili putem svoga domaćina (druga biljka).

Korijenje se može razviti prvenstveno pričvršćivanjem na drugu biljku, i ono ima specijalnu strukuturu koju koristi za skupljanje ili zadržavanje vlage.

Epifitne biljke nisu paraziti na svojim domaćinima, rastu samostalno, a domaćina koriste samo za tjelesnu potporu. Glavna prednost prema drugim biljkama koje su vezane za tlo (imaju korijenje u tlu) je to što se ove biljke u šumi nalaze na mjestima gdje ima mnogo svjetla i biljožderi ne mogu do njih. Epifitne biljke mogu rasti u velikom broju i jako gusto pa tako mogu oštetiti svoga domaćina.

Najpoznatije epifitne biljke su lišaji i orhideje, no epifitne biljke se mogu naći u svim glavnim grupama biljnog carstva. Najviše ih ima u tropskim šumama, a lišaje najčešće nalazimo na stablima.