Ehinokokoza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Ehinkokoza (ponekad i ehinokokus), također poznata i kao hidatidska i ehinokokska bolest je parazitska bolest koja pogađa čovjeka, ali i životinje kao što su psi, ovce, glodavci i konji.

Uzrok nastanka[uredi | uredi kod]

Ehinokokus izaziva mala pantljičara sa nekoliko članaka koja živi u crevu psa, a njena jajašca izbacuju se stolicom iz creva. Čovek se zarazi preko hrane i vode ili direktno kada mu pas liže ruke. U želucu čoveka oslobađaju se embrioni i idu kroz crevni zid, a putem krvi dospevaju u jetru ili limfogeno u vensku krv, njom u pluća i ostale organe, mozak, slezinu, bubrege. Tu se razvijaju vezikule koje mogu biti inilokularne ili mnogobrojne multilokularne ciste u zavisnosti od vrste ehinokoka. Ciste imaju oko sebe hitinsku membranu, a organizam oko nje stvara vezivnu ovojnicu.

Klinička slika[uredi | uredi kod]

Cistična ehinokokoza pluća-dominiraju nespecifični simptomi ili je čak i asimptomatska, pa se slučajno otkriva rendgenskim snimkom. Opisuju se prolazni kašalj, iskašljavanje krvi, alergijske promene na koži, a kod velikih cista i atelektaze i poremećaj disanja. Pod različitim okolnostima (udarac u grudni koš, napor) može nastati prskanje ciste što se ispoljava slikom anafilaktičkog šoka praćenog strahom, kašljem, otežanim disanjem, zviždanjem, kolapsom, iskašljavanjem na puna usta žute, slane, nekada i sukrvičave tečnosti.

Cistična ehinokokoza jetre[uredi | uredi kod]

klinička slika tegoba javlja se postepeno. Postoji vremenom osećaj pritiska i bolova u trbuhu u predelu jetre, odnosno ispod desnog rebarnog luka, a nastaje usled uvećanja ciste. Zbog direktnog pritiska ehinokokusne ciste na žučne puteve dolazi do žutice, a pritiskom na venu portu i do ascitesa (nakupljanja tečnosti u trbuhu). U kliničkoj slici tegobe se mogu javiti usled pritiska na okolne organe, želudac i duodenum, te nastaje povraćanje, a pritisak na debelo crevo daje nadutost, meteorizam i zatvor. Ciste koje su velike, a nalaze se na prednjoj strani, mogu se napipati preko trbušnog zida. Razvoj ovog oboljenja može biti različit. Ehinokok može spontano da izumre ili pod dejstvom lekova kada dolazi do resorpcije tečnosti, a sadržaj se kalcifikuje. Međutim, kod velike ciste može doći do rupture (pucanja) ciste i izliva tečnosti u trbušnu šupljinu i širenja mase cisti po trbuhu, odnosno sekundarne ehinokoze. Ruptura je praćena šokom, nekada smrću.

Dijagnoza[uredi | uredi kod]

Postavlja se na osnovu pregleda,rendgenološkog snimka, ultrazvuka, CT-a (skenera), NMR (nuklearne magnetene rezonance), uz laboratorijske analize- povećanje eozinofila u krvi i pozitivne alergijske reakcije.

Lečenje[uredi | uredi kod]

Svaku ehinokoknu cistu, ukoliko lokalizacija dozvoljava, treba hirurški odstraniti. U slučajevima kontraindikacija za hirurško lečenje (veličina, lokalizacija, teško opšte stanje) primenjuje se višemesečna terapija mebendazolom.

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]