Dragutin Unkelhäuser
| dr. Dragutin Unkelhäusser | |
|---|---|
 | |
| Mandat 30. prosinca 1912. – 21. srpnja 1913. | |
| Prethodnik | Levin Chavrak |
| Nasljednik | Mark Aurel Fodroczy |
| Mandat 18. kolovoza 1917 – 29. listopada 1918. | |
| Prethodnik | Aladár Zichy |
| Nasljednik | Zsigmond Kunfi |
| Rođenje | 17. srpnja 1868. |
| Smrt | 21. rujna 1949. |
| Zanimanje | pravnik |
| Vjera | katolik |
Dragutin Unkelhäusser (Vukovar, 15. siječnja 1866. – Budimpešta, 20. veljače 1938.), političar i pravnik.
Pravo i političke znanosti diplomirao je na sveučilištu u Cluju 1888. Nakon diplome zaposlio se u upravi. Između 1892. i 1895. radio je u Vukovaru, a potom je prešao u Ministarstvo trgovine. 1896. postao je tajnik u hrvatskom ministarstvu u Budimpešti. Između 1901. i 1904. radio je u Srijemskoj županiji, da bi se vratio u hrvatsko ministarstvo. Služio je kao prvi doglavnik ministra za Hrvatsku, Gejze Josipovića, u hrvatskom ministarstvu u Budimpešti.[1] Nakon toga preuzeo je dužnost podbana i predstojnika odjela za unutarnje poslove u kabinetu bana Slavka Cuvaja. Nakon što je Cuvaj imenovan kraljevskim povjerenikom te nakon atentata poslan na trajni dopust 20. prosinca 1912., Unkelhäusseru je povjerena uprava nad Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom do imenovanja Ivana Skerlecza novim povjerenikom 21. srpnja 1913. Između 1915. i 1917. bio je zamjenik zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine, no tu je dužnost napustio kako bi prihvatio položaj hrvatskog ministra u Budimpešti. 29. listopada 1918. Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija proglasila je nezavisnost te je napustio svoj položaj, koji je de facto prestao postojati. 2. studenog bio je imenovan hrvatskim banom od strane ugarske vlade u posljednjim kombinacijama prevencije raspada Translajtanije.