Devolski sporazum

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sporazum u Devolu (grčki: συνθήκη της Δεαβόλεως) je mirovni sporazum sklopljen godine 1108. između antiohijskog kneza Bohemonda I i bizantskog cara Aleksija I Komnena. Njime se Bohemond svoju Antiohijsku Kneževinu obavezao učiniti vazalnom državom, odnosno dijelom Bizantskog Carstva. Ime je dobio po bizantskoj tvrđavi Devol u oblasti Makedonija (današnja Albanija).

Do sporazuma je došlo nakon neuspjelog Bohemondovog pokušaja da iz svojih baza u normanskoj Italiji osvoji Bizantsko Carstvo, odnosno na taj način okonča sukob koji je s Aleksijem nastao tokom Prvog križarskog rata kada je Antiohijska Kneževina bila osnovana. Poslije sklapanja sporazuma se Bohemond povukao u Apuliju gdje je uskoro umro; Tankred Galilejski, njegov regent u Antiohiji, je odbio priznati sporazum, ali je njime svejedno na duže vrijeme uklonjena normanska i križarska prijetnja Carstvu.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

Primarni izvori
Sekundarni izvori

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Thomas S. Asbridge, The Creation of the Principality of Antioch, 1098–1130. The Boydell Press, 2000.
  • Jonathan Harris, Byzantium and the Crusades. Hambledon and London, 2003.
  • Ralph-Johannes Lilie, Byzantium and the Crusader States, 1096–1204. Trans. J.C. Morris and J.C. Ridings. Clarendon Press, 1993.
  • Kenneth M. Setton, ed., A History of the Crusades, Vols. II and V. Madison, 1969–1989.