De humani corporis fabrica
| 'De humani corporis fabrica' | |
|---|---|
 | |
| Autor(i) | Andreas Vesalius |
| Ilustrator | 'Ticijanov studij' |
| Država | Italija |
| Tematika | Anatomija |
| Žanr(ovi) | Ilustrirani udžbenik |
| Izdavač | Medicinska škola, Padova |
| Datum izdanja | 1543 |
De humani corporis fabrica libri septem (latinski za "O tkanju ljudskog tijela u sedam knjiga") je niz knjiga o ljudskoj anatomiji koje je napisao Andreas Vesalius (1514–1564) i objavio 1543. godine. Predstavljale su glavni napredak u historiji anatomije nad dugo vremena dominantnim djelima Galena i predstavljale su se kao takve.
Zbirka knjiga zasniva se na njegovim predavanjima u Padovi, tokom kojih se udaljavao od uobičajene prakse diseciranja trupla kako bi pokazao ono o čemu je govorio. Disekcije su prethodno izvodili hirurzi-brijači pod uputama doktora medicine, za kojeg se nije očekivalo da izvodi ručni rad. Vesalijev magnum opus predstavlja pažljiv pregled organa i potpune strukture ljudskog tijela. To ne bi bilo moguće bez mnogih napredaka do kojih je došlo u renesansi, uključujući umjetnički razvoj u vizuelnom predstavljanju i tehnički razvoj štampanja sa obrađenim drvoreznim gravurama. Zbog tih razvoja i njegovog pažljivog, direktnog sudjelovanja, Vesalije je uspio stvoriti ilustracija bolje od bilo kojih prethodno stvorenih.
Knjige u zbirci[uredi | uredi kod]
Vesalije je rasporedio svoja djela u sedam knjiga.
Knjiga 1: Kosti i hrskavice[uredi | uredi kod]
Prva knjiga sačinjava oko četvrtinu čitave zbirke. Ona predstavlja Vesalijeva zapažanja o ljudskim kostima i hrskavici, koje je prikupljao sa groblja. Ona pokriva fizički izgled ljudskih kostiju i diferencijaciju ljudskih kostiju i hrskavice po funkciji. U svakom poglavlju Vesalije vrlo detaljno opisuje kosti, objašnjavajući njihove fizičke osobine na različite načine. U prvim poglavljima, Vesalije "daje generalne aspekte kostiju i skeletne organizacije, baveći se razlikama u teksturi, čvrstoći i otpornosti između kosti i hrskavice; objašnjavajući složene razlike između tipova zglobova i pregledajući neke osnovne elemente tehnika opisivanja i terminologije." Značajna tema ove knjige je da li je Galen ispravno opisao kosti ljudskog skeleta. Kada je Vesalije predavao o ljudskom skeletu, također je morao predstaviti kosti životinja kako bi dao vjerodostojnost Galenovim zapažanjima.
Knjiga 2: Tetive i mišići[uredi | uredi kod]
Ovdje Vesalije opisuje strukturu mišića, struktura koje služe stvaranju kretanja tijelom, te materijala koji drže zglobove povezanim. Posmatrajući mesare koji režu meso, bio je u prilici inkorporirati vještine koje su oni koristili u diseciranju ljudskog tijela. Predstavljen je red kojim se disecira ljudsko tijelo kako bi se efikasno posmatrao svaki mišić. Svaka ilustracija prikazuje sve dublji pogled na ljudsko tijelo koji se može slijediti tokom diseciranja ljudskog tijela. Vesalije također spominje instrumente neophodne za izvođenje disekcije. Vesalije tu počinje opisivati kako se Galenovi anatomski opisi ne poklapaju sa njegovim vlastitim zapažanjima. Kako bi pokazao poštovanje prema Galenu, on sugerira da je Galenova upotreba anatomske strukture zapravo tačna, ali ne za ljude. Čak nastavlja opisivati neke od struktura na isti način na koji bi to uradio Galen.
Knjiga 3: Vene i arterije, Knjiga 4: Nervi[uredi | uredi kod]
U Knjigama 3 i 4, Vesalije opisuje vene, arterije i nerve kao sudove, ali spominje njihovu različitu fizičku strukturu: vene i arterije sadrže prazan kanal, ali ne i nervi. Vesalije opisuje put kojim zrak putuje kroz pluća i srce. On opisuje taj proces kao "drvo čija se debla razdjeljuju u grane i grančice". On također opisuje kako tijelo sadrži četiri vene (portalna vena, venae cavae, arteriji slična vena [sada poznata kao plućna vena], te umbilarna vena) i dvije arterije (aorta i veni slična arterija [sada poznata kao plućna arterija]) kao glavne sudove koji se granaju u manje vene i arterije. Vesalije popisuje oko šest stotina sudova u svom tabelisanju arterija, vena i nerava, ali ne spominje manje sudove u rukama i stopalima, krajnje sudove kožnih nerava ili sudove pluća i jetre.
Knjiga 5: Organi hranjenja i generisanja[uredi | uredi kod]
Vesalije daje detaljne opise organa hranjenja, mokraćni sistem i muške i ženske reproduktivne sisteme. Digestivni i reproduktivni sistemi čine oko četrdeset procenata ove knjige, a opis bubrežnog sistema i ispravne tehnike za njegovu disekciju čine ostatak. U konačnom poglavlju, najdužem u čitavoj zbirci, Vesalije daje detaljna, postepena uputstva o tome kako disecirati abdominopelvičke organe. U prvoj polovini knjige, Vesalije opisuje peritoneum, jednjak, stomak, omentum, iznutrice i mezenterijum. Potom opisuje jetru, žučnu kesu i slezenu. Konačno, opisuje bubrege, mokraćnu bešiku i mokraćovode. Iako Vesalije nije bio upoznat sa anatomijom trudnoće, on pruža ilustracije placente i fetalne membrane, te pravi anatomske reference na Galena upoređujući pseće i ljudske reproduktivne organe.
Knjiga 6: Srce i povezani organi, Knjiga 7: Mozak[uredi | uredi kod]
Ove knjige opisuju strukturu i funkciju srca i dišnih organa, te mozak i njegove pokrivače, oko i senzorne organe, te nerve udova. Poglavlje je također posvećeno disekciji oka. Vesalije veoma detaljno opisuje organe tijela komentirajući "o različitoj snazi povezanosti pleure za zidove grudnog koša, snažnoj povezanosti perikarda sa dijafragmom, obliku i usmjerenju srčanih komora i opisu polumjesečastih zalistaka." On završava svaku knjigu sa poglavljem o ispravnom načinu diseciranja srca i mozga.
Galenove greške[uredi | uredi kod]
Galen, značajan grčki ljekar, hirurg i filozof u Rimskom Carstvu, pisao je o anatomiji među mnogim drugim temama, ali njegov rad ostao je većinom neprovjeren do Vesalijevog vremena. Fabrica je ispravila neke od Galenovih najvećih grešaka, uključujući ideju da veliki krvni sudovi potiču iz jetre. Tokom proučavanja ljudskog trupla, Vesalije je otkrio da su Galenova zapažanja bila nedosljedna njegovim, zbog Galenove upotrebe životinjskih (psećih i majmunskih) trupala. Čak i sa svojim instrumentima, međutim, Vesalije se držao nekih Galenovih grešaka, poput ideje da su različiti tipovi krvi proticali kroz vene u odnosu na arterije. Ta Galenova zabluda ispravljena je u Evropi tek sa radom Williama Harveya o kruženju krvi (De Motu Cordis, 1628).
Objava[uredi | uredi kod]
Izdanje iz 1543. godine[uredi | uredi kod]
Vesalije je objavio rad u 28. godini života, veoma se potrudivši da osigura njegov kvalitet, te ga je posvetio Karlu V., caru Svetog Rimskog Carstva. Više od 250 ilustracija velike su umjetničke vrijednosti i današnji učenjaci ih većinom pripisuju "Ticijanovom studiju" umjesto Johannesu Stephanusu od Calcara, koji je pružio crteže za Vesalijeve prethodne traktate. Drvorezi su bili mnogo bolji od ilustracija u tadašnjim anatomskim atlasima, koje nikada nisu pravili sami profesori anatomije. Drvorezni blokovi prenosili su se u Basel, u Švicarskoj, budući da je Vesalije želio da djelo bude objavljeno od strane jednog od najistaknutijih štampara tog vremena, Johannesa Oporinusa. Vesalijeva pisana uputstva Oporinusu (iter) bila su toliko vrijedna da ih je štampar odlučio uključiti. Ilustracije su bile urezane na drvenim blokovima, što je omogućilo vrlo detaljne opise.[1]
Izdanje iz 1555. godine[uredi | uredi kod]
Drugo izdanje objavljeno je 1555. godine. Pribilješke u kopiji tog izdanja doniranog Biblioteci rijetkih knjiga Thomas Fisher, Univerzitet u Torontu, identificirane su kao Vesalijeve vlastite, pokazujući da je razmišljao o trećem izdanju, koje nikada nije napravljeno.[2]
Prijem[uredi | uredi kod]
Uspjeh Fabrica nadoknadio je značajne troškove tog djela i donio Vesaliju slavu na nivou čitave Evrope, djelimično zahvaljujući jeftinim neovlaštenim kopijama. Imenovan je ljekarom cara Svetog Rimskog Carstva Charlesa V; Vesalije mu je predstavio prvu objavljenu kopiju (uvezanu svilom carske ljubičaste boje, sa posebnim ručno naslikanim ilustracijama koje se ne nalaze ni u jednoj drugoj kopiji). Kao pratnju za Fabrica, Vesalije je objavio sažet i manje skup Epitom: u vrijeme kada je objavljen 1543. godine, koštao je 10 batzena.[3] Kao rezultat toga, Epitom je postao šire viđen nego Fabrica; sadržavao je osam anatomskih gravura koje su sažimale vizuelni materijal iz Fabrica,jednu ilustraciju ljudskog skeleta uzetu direktno iz Fabrica i dva nova drvoreza.[4]
Očuvane kopije[uredi | uredi kod]
Više od 700 kopija očuvano je od izdanja iz 1543. i 1555. godine.[5] Od njih, do 2018. nekih 29 kopija bilo je u Londonu, 20 u Parizu, 14 u Bostonu, 13 u New Yorku, 12 u Cambridgeu (Engleska) i 11 u Oxfordu i Rimu.[6] Biblioteka John Hay pri Univerzitetu Brown posjeduje kopiju uvezanu u štavljenu ljudsku kožu.[7]
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Neke od slika, iako razdvojene sa nekoliko stranica teksta, čine kontinuiranu panoramu pejzaža u pozadini kada se stave jedna do druge.[8]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Brian S. Baigrie Scientific Revolutions, strane 40–49 sadrži više informacija i prevod Vesalijevog predgovora.
- ↑ „U of T acquires annotated copy of Vesalius's great anatomical book”. University of Toronto. 2013-03-26.
- ↑ Kusukawa, Sachiko. „De humani corporis fabrica. Epitome (CCF.46.36)”. Cambridge Digital Library. Pristupljeno 1 August 2016.
- ↑ M. Kemp, "A drawing for the Fabrica; and some thoughts upon the Vesalius muscle-men." Medical History, 1970
- ↑ Margócsy, Dániel; Somos, Mark; Joffe, Stephen N. (August 2018). „Sex, religion and a towering treatise on anatomy”. Nature 560 (7718): 304–305. DOI:10.1038/d41586-018-05941-0.
- ↑ Margocsy, Daniel; Rankin, Bill. „New Money, Old Knowledge”. Radical Cartography. Pristupljeno 18 November 2018.
- ↑ Johnson, M.L. (2006-01-08). „Libraries own books bound in human skin”. The Barre Montpelier Times Argus. The Associated Press. Arhivirano iz originala na datum 2006-08-10. Pristupljeno 2009-10-06.
- ↑ „The self-publicist whose medical text books caused a stir”. BBC. Pristupljeno 25 November 2017.
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- O'Malley, C.D. Andreas Vesalius of Brussels, 1514-1564. Berkeley: University of California Press, 1964.
- Vesalius, Andreas. De humani corporis fabrica libri septem [Naslovna strana: Andreae Vesalii Bruxellensis, scholae medicorum Patauinae professoris De humani corporis fabrica libri septem]. Basileae [Basel]: Ex officina Joannis Oporini, 1543.
Prevodi[uredi | uredi kod]
- Vesalius, Andreas. On the Fabric of the Human Body, preveli W. F. Richardson i J. B. Carman. 5 svezaka. San Francisco and Novato: Norman Publishing, 1998-2009.
- Vesalius, Andreas. The Fabric of the Human Body. An Annotated Translation of the 1543 and 1555 Editions, uredili D.H. Garrison i M.H. Hast, Northwestern University, 2003.
- Vesalius, Andreas. La Fabrique du corps humain (1543), livre I dans La fabrique de Vésale et autres textes. Prvi prevod na francuski jezik od strane J. Vons et S. Velut, Paris, BIU Santé, 2014.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
Wikimedia Commons ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: De humani corporis fabrica- Turning the Pages Online. Projekat Nacionalne biblioteke medicine SAD za digitaliziranje slika i ploča iz "rijetkih i lijepih historijskih slika u biomedicinskim naukama".
- Andreas Vesalius. De Humani Corporis Fabrica. Historical Anatomies on the Web. Odabrane slike iz izvornog djela. Nacionalna biblioteka medicine.
- De Humani Corporis Fabrica online Arhivirano 2016-09-01 na Archive-It-u — prevedena sa punim slikama, iz Sjeverozapadnog Univerziteta
- Andreae Vesalii bruxellensis, scholae medicorum Patavinae professoris, de Humani corporis fabrica Libri septem, Basileae, ex officina Ioannis Oporini, juni 1543.
- Selected images from De humani corporis fabrica Arhivirano 2022-02-02 na Wayback Machine-u Iz Digitalne biblioteke Koledža liječnika Philadelphije
- Anatomia 1522–1867: Anatomske ploče iz Biblioteke rijetkih knjiga Thomasa Fishera
