Clipperton (otok)

Otok Clipperton (francuski: Île de Clipperton a ponekad Île de la Passion) je nenastanjen koraljni atol površine sedam kvadratnih kilometara smješten u sjevernom Pacifiku, 1,300 km jugozapadno od Meksika, na 10°18′N, 109°13′W.

Predstavlja francuski posjed kojim se upravlja iz Francuske Polinezije od strane visokog komesara Republike. Državni kod je IP.

Iako je u teritorijalnim vodama Otoka Clipperton pronađeno oko 115 vrsta riba, jedinu ekonomsku aktivnost predstavlja tunolov. Drugih prirodnih resursa nema.

Otok leži na 965 km od Rta Tejupan u meksičkom Zaljevu Mancanilla, što predstavlja najbliže kopnom. Prstenasti otok je skoro cijeli jedan vijek okruživao svoju lagunu te ima obujam oko 8 km (5 milja). Laguna ima kiselu i stajaću vodu. Clipperton Rock s 21 m (69 ft) nadmorske visine je najviši vrh.

Otok ima tropsku oceansku klimu s prosječnim temperaturama od 20–32 °C. Kišna sezona traje od in maja do oktobra i otok pogađaju tropske oluje. Obližnje vode su tople zbog zapade struje koja teče direktno s kopna.

Vegetacija na otoku se sastoji od niskog raslinja. Od godine 1858. do 1917. nije ju bilo, što je danas predmet različitih naučnih hipoteza.

Otok je otkrio Ferdinand Magellan godine 1521, a ime je dobio po Johnu Clippertonu, britanskom gusaru koji ga je u 18. vijeku koristio kao bazu za napade na španske brodove u vodama Južne Amerike. Oko otoka su se u 19. vijeku sporili SAD i Meksiko, da bi ga godine 1858. anektirao francuski car Napoleon III. Godine 1897. Meksiko je odlučio uspostaviti svoj suverenitet osnivanjem stalnog naselja. Do godine 1914. broj stanovnika narastao je na stotinu, da bi se za tri godine smanjio na šest, nakon što su zbog izbijanja meksičke revolucije prestali stizati redovne dostave zaliha s kopna. Posljednje preživjele je evakuirala američka topovnjača godine 1917. i otada otok nema stalnih stanovnika. Francuska je suverenitet nad otokom konačno ustanovila godine 1930. arbitražom italijanskog kralja Vittoria Emmanuelea III, ali su svi planovi o stvaranju trajnog naselja konačno napušteni godine 1986. Otok Clipperton je otada podrugljiv sinonim za francuske prekomorske posjede.

Nedovršeni članak Clipperton (otok) je u začetku. Možete pomoći Wikipediji tako da ga proširite.

Literatura

Edwin D. Dickinson, The Clipperton Island Case. American Journal of International Law, Vol. 27, No. 1., pp. 130-133.
Allen, G. R. and D. R. Robertson. 1996. An annotated checklist of the fishes of Clipperton Atoll, tropical eastern Pacific. Retrieved (2001) from: <http://www.ots.ac.cr/rbt/revistas/45-2/allen.htm^{[mrtav link]}>.
IFRECOR. 1998. Clipperton. Retrieved (2001) from: <http://www.reefbase.org/Summaries/pdf/Clipperton1998.pdf^{[mrtav link]}>.
Pitman, R. L. and Jehl, J. R. 1998. Geographic variation and reassessment of species limits in the "masked" boobies of the eastern Pacific Ocean. Wilson Bulletin 110:155-170.
Sachet, M. H. 1962. Flora and vegetation of Clipperton Island. Proceedings of the California Academy of Sciences. 4th ser., v.31, no.10. The Academy, San Francisco.
Skaggs, Jimmy. 1989. Clipperton. A History of the Island the World Forgot. Walker and Company. New York.
Snodgrass, R. E. and E. Heller. 1902. The birds of Clipperton and Cocos Islands; Papers from the Hopkins Stanford Galapagos expedition 1898-1899. The Academy, Washington, DC.
UNEP/IUCN. 1988. Coral Reefs of the World. Volume 3: Central and Western Pacific. UNEP Regional Seas Directories and Bibliographies. IUCN/UNEP, Gland, Switzerland, Cambridge, UK, and Nairobi, Kenya.

Eksterni linkovi

Official site Arhivirano 2016-03-14 na Wayback Machine-u
Unofficial site
Site of Jean-Louis Étienne's expedition Arhivirano 2008-05-12 na Wayback Machine-u