Centromera

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Komponente hromozoma:
(1) Hromatida
(2) Centromera
(3) Kratka ruka
(4) Duga ruka

Centromera je primarno suženje na hromozomu koje spaja sestrinske hromatide. Na centromeri se nalazi proteinska struktura, kinetohor, koja se formira na početku mitoze i ima ulogu da veže hromozom za deobno vreteno. Ona usmerava kretanje hromozoma za vreme deobe pošto se za nju vezuju konci deobnog vretena.[1]

U anafazi mitoze (mejoze II) se uzdužno deli, čime se sestrinske hromatide razdvajaju (sada su to novi hromozomi) i odlaze na suprotne polove ćelije. Zahvaljujući tome novonastale, kćerke ćelije dobijaju međusobno iste gene i istovremeno i iste gene kao majka ćelija od koje su deobom nastale. Nepravilna, poprečna podela centromera dovodi do duplikacija i delecija (to su vrste strukturnih aberacija hromozoma).

Centromera deli hromozom na dva kraka:

  • kratki krak (obeležava se prema međunarodnom dogovoru sa r) je deo hromozoma iznad centromere;
  • dugi krak (obeležen sa q) se nalazi ispod centromere.

Tipovi hromozoma[uredi | uredi kod]

Prema položaju centromere razlikuju se tipovi hromozoma:

  • metacentričan, ako se centromera nalazi na sredini hromozoma pa su njegovi kraci jednake dužine r=q);
  • submetacentričan, kod koga je centromera bliža jednom kraju hromozoma (r < q).
  • akrocentričan, kod koga je centromera sasvim blizu jednog kraja hromozoma,
  • telocentričan, kod koga je centromera na samom kraju hromozoma tako da on ima samo jedan krak; ne postoji u humanom kariotipu.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Pollard, T.D. (2007). Cell Biology. Philadelphia: Saunders. str. 200–203. ISBN 978-1-4160-2255-8. 

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Tucić, N, Matić, Gordana: O genima i ljudima, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd, 2002.
  • Marinković, D, Tucić, N, Kekić, V: Genetika, Naučna knjiga, Beograd
  • Tatić, S, Kostić, G, Tatić, B: Humani genom, ZUNS, Beograd, 2002.
  • Matić, Gordana: osnovi molekularne biologije, Zavet, Beograd, 1997.
  • Ridli, M: Genom - autobiografija vrste u 23 poglavlja, Plato, Beograd, 2001.
  • Prentis S: Biotehnologija, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
  • Dumanović, J, marinković, D, Denić, M: Genetički rečnik, Beograd, 1985.
  • Kosanović, M, Diklić, V: Odabrana poglavlja iz humane genetike, Beograd, 1986.
  • Lazarević, M: ogledi iz medicinske genetike, beograd, 1986.
  • Švob, T. i sradnici: Osnovi opće i humane genetike, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
  • Mehta, G. D.; Agarwal, M.; Ghosh, S. K. (2010). „Centromere Identity: a challenge to be faced”. Mol. Genet. Genomics 284 (2): 75–94. DOI:10.1007/s00438-010-0553-4. PMID 20585957. 
  • Lodish, Harvey; Berk, Arnold; Kaiser, Chris A.; Krieger, Monty; Scott, Matthew P.; Bretscher, Anthony; Ploegh, Hiddle; Matsudaira, Paul (2008). Molecular Cell Biology (6th izd.). New York: W.H. Freeman. ISBN 978-0-7167-7601-7. 
  • Nagaki, Kiyotaka; Cheng, Zhukuan; Ouyang, Shu; Talbert, Paul B; Kim, Mary; Jones, Kristine M; Henikoff, Steven; Buell, C Robin i dr.. (2004). „Sequencing of a rice centromere uncovers active genes”. Nature Genetics 36 (2): 138–45. DOI:10.1038/ng1289. PMID 14716315. Lay summary – Science Daily (January 13, 2004).