Budimlija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Budimlija je zaseok koji se nalazi pet kilometara od centra Loznice u podnožju planine Gučevo, poznat kao turističko odredište.

Rastojanja[uredi | uredi kod]

Klub Budimlija
Rastojanje u kilometrima
Budimlija Beograd 135 km
Budimlija Novi Sad 133 km
Budimlija Loznica 5 km
Budimlija Banja Koviljača 11 km
Budimlija Bijeljina 42 km

Istorija[uredi | uredi kod]

Etimologija[uredi | uredi kod]

Deo Trbušnice koji se graniči sa Zajačom zove se Budimlija. Naziv sela Budimlija izveden je od sorte jabuka “budimka” koja se gajila u celom selu, a posebno u tom zaseoku. Postoji i priča da je ovaj naziv vezan za pojavu rudara koji su došli iz Mađarske (Budima) i radili u rudniku Zajača. Istoričari su još zapisali da se u brdovitom delu Trbušnice ističe zaravan Budimlija, predeo bogat dobrom travom i pogodan za gajenje pšenice i kukuruza.

Gučevska bitka u Prvom svetskom ratu[uredi | uredi kod]

Gučevska bitka vođena je i na prostoru koji pripada Budimliji u Prvom svetskom ratu i trajala je čitavih 55 dana. Od druge polovine septembra do početka novembra 1914. godine. Poznata je kao prva rovovska bitka i bitka iznad oblaka. Najžešće i iscrpljujuće borbe vođene su na koti 708., Eminovim vodama i Kulištu. Spašavajući se od udara austrougarske artiljerije, srpske snage kopale su rovove što bliže neprijatelju, na pojedinim mestima udaljenost je iznosila 7-10 metara. Neprijatelj je tokom Gučevske bitke koristio i za to vreme nova i savremena oružja. Prvi put su upotrebljene svetleće rakete, bacači mina, topovi velikog kalibra sa pancirnom municijom, tromblonske mine, itd. Srpska vojska se branila kako je znala i umela. Nedostatak municije rešavan je pucanjem samo najboljih strelaca ali i dovitljivošću. Čegrtaljke su pravljene od drvenih oblica sa tako savršenom imitacijom pucanja mitraljeza da ih i najizvežbanije uho nije moglo razlikovati. Upotrebljavane su u bliskoj borbi sa ciljem da obmanu neprijatelja u proceni broja mitraljeza i njihovoj rasprostranjenosti. Ipak, svaka dovitljivost sa obe strane imala je granicu. Poslednja faza Gučevske bitke otpočela artiljerijskim udarima je 5. i 6. novembra 1914. godine po koti 708. Projektili su prosto zatrpali srpske rovove i naneli braniocima velike gubitke. Ranim jutrom 6. novembra izvršen je snažan pešadijski napad koji je rezultirao borbom prsa u prsa i povlačenjem srpske vojske na rezervne položaje. U toku dana Austrougarske jedinice zauzele su Gučevo. Uporan i žilav otpor srpske vojske zaustavio je austrougarsku silu čitava dva meseca i dao vremena Vrhovnoj komandi i generalu Živojinu Mišiću da pripremi odsudnu bitku na Kolubari.

Darija Aleksandrovna Korovkina[uredi | uredi kod]

Nedaleko od mesta gde se danas nalazi Klub Budimlija na koti 708., u rano jutro 2. oktobra 1914. godine, tokom Gučevske bitke, pomažući srpskim ranjenicima svoj život položila je i čuvena ruska bolničarka Darija Aleksandrovna Korovkina iz Petrovgrada. Darija je bila bolničarka Drinske divizije II poziva. U teškim borbama kod Kurtovića kolibe istakla žarom i odvažnošću kada je u pitanju pomaganje povređenim. U samo jednom danu Ruskinja je previla preko 100 srpskih ranjenika. Na obroncima Gučeva Darija odlazi u legendu. Čekajući na telefonsku liniju i odobrenje da krene u pomoć povređenim nastradala je od granate koja je pogodila zemunicu.

Mladi vojnik Momčilo Gavrić[uredi | uredi kod]

Najmlađi vojnik svih armija sveta, Momčilo Gavrić, rođen je 1. maja 1906. godine i odrastao je u ovoj mesnoj zajednici. Početkom avgusta 1914. godine austrougarski vojnici ubili su Momčilovog oca, majku, tri sestre, četiri brata i babu, a kuću koja se nalazi na 2–3 km od ovog mesta zapalili. Momčilo se spasao tako što ga je otac poslao kod strica da nađe zapregu. Ostavši bez porodice i doma pošao je na Gučevo i tamo našao srpsku vojsku, šesti artiljerijski puk Drinske divizije kojim je komandovao major Stevan Tucović. Kada im je ispričao šta se dogodilo vojnici su istog dana osvetili Gavrićevu porodicu, a mali momčilo postao je vojnik u njihovim redovima. Nosilac je Albanske spomenice, a bio je učesnik i Solunskog fronta gde je i ranjen. Posle Cerske bitke 1914. godine, sa samo osam godina stekao je čin kaplara. Vojvoda Živojin Mišić ga je na Kajmakčalanu 1916. godine, u desetoj godini unapredio u čin podnarednika. Momčilo Gavrić pohađao je gimnaziju Henri Rajt u Engleskoj, zatim je završio grafičarski zanat u Beogradu. Oženio se Kosanom, koleginicom iz fabrike "Vapa" u kojoj su oboje radili. Umro je 28. aprila 1993. u 86. godini života.

Geografija[uredi | uredi kod]

Vodopad Skakavac[uredi | uredi kod]

Vodopad Skakavac

Okružen gustom šumom ovaj vodopad nalazi se na 1,5 km od asfaltnog uta koji prolazi kroz Budimliju. Do vodopada visokog preko 7 metara stiže se šumskim putem. Meštani Budimlije i okolnih sela nekada su verovali da ovo mesto može doneti sreću u ljubavi.

Fauna[uredi | uredi kod]

U planinskim potocima opstaju i sa uspehom se razmnožavaju zaštićene vrste Lissotriton vulgaris (triton ili mrmoljak) i Astacus astacus (potočni rak), kao i očuvanim šumama gde se gnezdi Upupa epops (pupavac), ptica selica poreklom iz Afrike, prepoznatljiva po kitnjastoj ćubi, žutom telu i crno-belim krilima. U ovoj šumi mogu se još sresti srne, zečevi, puhovi, veverice, lisice, jazavci i druge divlje životinje.

Klub Budimlija[uredi | uredi kod]

Klub Budimlija osnovan je 2000. godine kao letovalište zatvorenog tipa, a 2012. postao je dostupan široj javnosti. Ovo mesto predstavlja turistički kompleks koji sadrži dva hotela, bazen, dečju igraonicu, restoran, kafe bar, te sportske terene za fudbal, košarku, odbojku i rukomet. Danas Budimlija predstavlja jedno od popularnijih letovališta u Zapadnoj Srbiji. Sadržaji su prilagođeni za porodične odmore, parove, roditelje sa decom, ali i sportske klubove i školske posete. Mesto posećuju gosti iz Amerike, Rusije, Australije, Češke, Holandije, Engleske, Škotske, Francuske, Nemačke, Hrvatske, BiH i Slovenije. U turističkom kompleksu Klubu Budimlija zaposleno je dosta lokalnih mladih ljudi.

Spoljašne veze[uredi | uredi kod]