Boris Ilić
Boris Ilić (1. 5. 1957 – 15. 8. 1998) jest bio hrvatski borac borilačkih vještina iz Rijeke.
Bio je član riječkog Centra borilačkih vještina Lučkog radnika koji je osnovao i u kojem je bio trener. Poslije je trenirao klub Rijeku Tank. Radio je u Rijeci u Rafineriji nafte odnosno kao električar u urinjskoj Energetici.
Osvojio je nekoliko svjetskih odličja u nekoliko borilačkih disciplina.
Godine 1988. bio je svjetski doprvak u savateu, a 1989. svjetski doprvak u full contactu. Godinu 1990. pauzirao je zbog ozljede noge.
Dok je mali broj država na svijetu uopće priznao Hrvatsku, osvojio je naslov svjetskog prvaka za Hrvatsku. Bilo je to od 6. do 8. prosinca 1991. na svjetskom prvenstvu u full contactu i kick boxingu koje se održalo u Parizu 1991. osvojio je zlato u low kicku. Hrvatska je nastupila kao mlada članica svjetske organizacije WAKO koja je tek nekoliko mjeseca prije primila Hrvatsku. Kad se s ostalim reprezentativcima vratio s prvenstva, dopremio je pomoć u hrani i odjeći koju je francuski Caritas poslao Hrvatskoj.
Poslije je bio animator karatea za novoutemeljeni karate klub Viškovo (1994). Godine 1996. bio je suutemeljitelj borilačkog kluba Bure iz Kostrene.
Umro je 1998. u prometnoj nesreći na motorkotaču.
Izvori[uredi | uredi kod]
- Moja Rijeka Arhivirano 2012-12-19 na Wayback Machine-u Velid Đekić: Boris Ilić, osvajač prve svjetske sportske krune za Hrvatsku, 11. listopada 2010.
- Moja Rijeka Arhivirano 2012-09-27 na Wayback Machine-u Velid Đekić: Boris Ilić, osvajač prve svjetske sportske krune za Hrvatsku (II), 27. lipnja 2012.