Bombardiranje Tokija u Drugom svjetskom ratu

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Bombardiranje Tokija
Tokio pod napadom B-29 bombi, 26. maja 1945.
LokacijaTokio, Japansko Carstvo
Koordinate35°41′N 13°46′W / 35.683°N 13.767°W / 35.683; -13.767Koordinate: 35°41′N 13°46′W / 35.683°N 13.767°W / 35.683; -13.767
Datum1942., 1944.–1945.
Metajapanska vojna industrija
Vrsta napadabombardiranje
Mrtvih75 000 do 200 000 poginulih civila
Počiniteljizračne snage Vojske SAD

Bombardiranje Tokija (東京大空襲 Tōkyōdaikūshū) odigralo se 1942. i ponovno tokom 1944.–1945. tokom Drugoga svjetskoga rata u sklopu Pacifičkog bojišta. Zračne snage Vojske SAD (USAAF) vršile su avijacijske napade. Noći 9.–10. marta 1945., Operacija Meetinghouse je izvedena a koje se smatra najdestruktivnijim zračnim bombardiranjem u ljudskoj povijesti: oko 41 km2 centralnog Tokija je uništeno.

Prvi manji zračni napad na Tokio odigrao se aprila 1942. Strateško bombardiranje i urbano bombardiranje područja, poglavito vojne industrije, započelo je 1944. kada je bombarder Boeing B-29 krenuo u servis iz Kine a potom iz Marijanskih otoka. Bombardiranje je trajalo sve do 15. augusta 1945. kada se Japan službeno predao. [1]

Tokom svih ovih racija od 1942. do 1945., broj poginulih japanskih građana je i dalje nepoznat. Jedno američko istraživanje je broj poginulih stavilo na 88 000 dok je dodatnih 41 000 ranjenih a preko milijun osoba je ostalo bez domova. Odjel Tokija za vatrogasce smatra da je 97 000 ubijeno a 125 000 ranjeno. Policijski odjel Tokija utvrdio je 83 793 mrtvih, 40 918 ranjenih te 286 358 uništenih zgrada i kuća.[2] Povjesničar Richard Rhodes smatra da je preko 100 000 umrlo, milijun ranjeno i milijun koji su ostali beskućnici od uništenja grada.[3] Mark Selden je za Japan Focus zapisao:

Sa prosjekom od 103 000 stanovnika po četvornoj milji (396 ljudi po hektaru) a negdje je to bilo i 135 000 po četvornoj milji (521 čovjek po hektaru), najveća gustoća za bilo koji industrijski grad tada u svijetu, dok su vatrogasne mjere bili smiješno neprimjerene za takvu zadaću, 15,8 četvornih milja Tokija je uništeno u doba noći kada su teški vjetrovi pogoršali vatru te su zidovi plamena blokirali desetke tisuća koji su bježali za svoj život. Oko 1,5 milijuna ljudi je živjelo u izgorjelim dijelovima grada. [2]

Povjesničar Gabriel Kolko u svojoj knjizi iz 1968. govori o 125 000 mrtvih.[4] Elise K. Tipton smatra da se raspon broja poginulih kreće između 75 000 do 200 000 smrti.[5]

Operacija Meetinghouse 9. marta 1945. je bila najsmrtonosniji zračni napad Drugog svjetskog rata,[6] teža od Dresdena,[7] Hamburga, Hirošime ili Nagasakija, ako se gleda kao pojedinačan događaj.[8][9]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Craven, Wesley Frank, and James Lea Cate, eds. The Army Air Forces in World War II, Volume Five, the Pacific: Matterhorn to Nagasaki June 1944 to August 1945. Chicago: University of Chicago Press, 1953, page 558.
  2. 2,0 2,1 Selden, Mark (May 2, 2007). „A Forgotten Holocaust: US Bombing Strategy, the Destruction of Japanese Cities & the American Way of War from World War II to Iraq”. Japan Focus. http://www.japanfocus.org/-Mark-Selden/2414/article.html. Pristupljeno 18 July 2015. 
  3. Rhodes, Richard (1984). The Making of the Atomic Bomb. Simon & Schuster Paperbacks. str. 599. ISBN 0-684-81378-5. 
  4. Kolko, Gabriel (1990) [1968]. The Politics of War: The World and United States Foreign Policy, 1943–1945. str. 539–40. 
  5. Tipton, Elise K. (2002). Modern Japan: A Social and Political History. Routledge. str. 141. ISBN 0-585-45322-5. 
  6. „9 March 1945: Burning the Heart Out of the Enemy”. Wired. Condé Nast Digital. 9 March 2011. https://www.wired.com/thisdayintech/2011/03/0309incendiary-bombs-kill-100000-tokyo/. Pristupljeno 8 August 2011. 
  7. Technical Sergeant Steven Wilson (25 February 2010). „This month in history: The firebombing of Dresden”. Ellsworth Air Force Base. United States Air Force. http://www.ellsworth.af.mil/news/story.asp?id=123192125. Pristupljeno 8 August 2011. 
  8. Laurence M. Vance (14 August 2009). „Bombings Worse than Nagasaki and Hiroshima”. The Future of Freedom Foundation. http://fff.org/explore-freedom/article/bombings-worse-nagasaki-hiroshima/. Pristupljeno 8 August 2011. 
  9. Joseph Coleman (10 March 2005). „1945 Tokyo Firebombing Left Legacy of Terror, Pain”. Associated Press. CommonDreams.org. http://www.commondreams.org/headlines05/0310-08.htm. Pristupljeno 8 August 2011. 

Linkovi[uredi - уреди | uredi kôd]