Prijeđi na sadržaj

Bitka kod Sigeta

Coordinates: 46°03′02″N 17°47′50″E / 46.050663°N 17.797354°E / 46.050663; 17.797354
Izvor: Wikipedija
Opsada Sigeta
Bitka kod Sigeta
Segment austro-turskih ratova i osmanskih ratova u Evropi
Lokacija 46°03′02″N 17°47′50″E / 46.050663°N 17.797354°E / 46.050663; 17.797354

Szigetvár, Mađarska, Habsburška Monarhija

Ishod osmanska Pirova pobjeda[1][2][Note 1]
Teritorijalne
promjene
Osmanlije zauzele tvrđavu Szigetvár i pripojili je Budimskom elajetu
Sukobljene strane
Habsburška Monarhija
Osmansko Carstvo
Komandanti i vođe
Nikola Šubić Zrinski Sulejman I
Snage
2300[3]–3,000[4] Hrvati i Mađari[5][Note 2]
  • 600 za borbu spremnih na kraju opsade[6]
100.000[7][8][Note 3]
  • 80.000 Osmanlija
  • 12.000–15.000 Tatara
  • 7,000 Moladavaca
Žrtve i gubici
teški;
  • Nikola Zrinski poginuo u posljednjem okršaju.
  • skoro cijeli garnizon nestao, od toga 2,300–3000 umrlih u borbi.
teški;
  • Sulejman umro tokom opsade prirodnom smrću.
  • 10.000[4]–15.000[9][10] poginulih ili umrlih od bolesti.

Bitka kod Sigeta (mađarski: Szigetvári csata, turski: Zigetvar Kuşatması) ili Opsada Sigeta odvijala se od 6. Augusta 1566 do 8. Septembra 1566 između Habzburške monarhije i Osmanskog Carstva na području grada Sigeta u današnjoj Mađarskoj. Kršćansku vojsku predvodio je bivši Hrvatski ban i general u službi Habzburgovaca Nikola Šubić Zrinski, čija je vojska brojala oko 2000-3000 ljudi.[11] Turska vojska sačinjavala je oko 100000 jedinica predvođena sultanom Sulejmanom.[12] Ishod bitke je bila pirova pobjeda Turaka, pri čemu su snosili iznimne gubitke među kojima je i i preminuće Osmanskog sultana.[13]

Povezano

[uredi | uredi kod]

Napomene

[uredi | uredi kod]
  1. Iako su Turci u vojničkom smislu pobijedili, rezultat se obično tumači kao "Pirova pobjeda", s obzirom na teške turkse gubitke i smrt sultana Sulejmana. Bitka je također usporila osmansko napredovanje prema Beču i nastavak ekspanzije u Evropu.
  2. Većina branitelja su bili Hrvati što se izričito navodi u jedinom izvještaju iz prve ruke, napisanom u tekstu "Podsjedanje i osvojenje Sigeta" čiji je autor Franjo (Ferenc) Črnko bio komornik Zrinskog i jedan od preživjelih sudionika bitke. Kasnija djela "Vazetje Sigeta grada" (1573) Brnea Karnarutića, "Szigeti veszedelem" (1647) Nikole VII Zrinskog i "Opsida Sigecka" (1647) Petra Zrinskog također navode da su Hrvati bili većina branitelja.
  3. Brojka od 300.000 Osmanlija koje navode neke kronike je pretjerana. Postoji određena sklonost kod nekih historičara da povisuju ove brojke kako bi istakli hrabrost brojčano inferiornih branitelja Szigetvár. Kada se sve uzme u obzir, Sulejman je 1. maja 1566. napustio Carigrad na čelu jedne od najvećih vojski kojima je ikada zapovijedao, iako je brojka bliža 100.000 nego 300.000 ljudi.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Kohn (2006), p. 47.
  2. Lázár and Tezla (1999), p. 70.
  3. Timothy Hughes Rare & Early Newspapers, Item 548456. pristup 1. XII 2009.
  4. 4,0 4,1 Lieber (1845), p. 345.
  5. Wheatcroft (2009), pp. 59–60.
  6. Turnbull (2003), p. 57.
  7. Shelton (1867), pp. 82–83.
  8. Elliott (2000), p. 117.
  9. Tait (1853), p. 679.
  10. Coppée (1864), pp. 562–565.
  11. Timothy Hughes Rare & Early Newspapers, Item 548456. Retrieved 1 December 2009.
  12. Shelton, Edward (1867). The book of battles: or, Daring deeds by land and sea. London: Houlston and Wright. str 82. - 86.
  13. Turnbull, Stephen R (2003). The Ottoman Empire, 1326–1699. New York (USA): Osprey Publishing Ltd. ISBN 0-415-96913-1.

Literatura

[uredi | uredi kod]
Oton Iveković: Zrinski i Sokolović u Sigetu, oko 1889.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]