Batalova grobnica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Batalova grobnica se nalazi u Turbe, na području opštine Travnik, Bosna i Hercegovina. Na sjednici održanoj od 25. do 31 januara 2005. godine u Sarajevu, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku da se arheološko područje proglasi za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Lokacija[uredi - уреди | uredi kôd]

Turbe je naselje situirano u dolini rijeke Lašve, 7 km zapadno od Travnika. Na manjem uzvišenju pored ceste, na lokalitetu Crkvine, nalaze se ostaci srednjovjekovne nekropole. Ispod sljemenjaka je bio sahranjen tepčija Batalo Šantić.

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Batalovu grobnicu (mauzolej) je 1915. godine otkrio kapetan Teplý na uzvišenju Crkvine. Crkvine predstavljaju višeslojno arheološko područje koje datira u kulturno-istorijskom kontinuitetu od neolita i eneolita, pa preko ranorimske nekropole i kasnoantičkog mauzoleja do kraja 14. st. Iste godine obavljena su arheološka istraživanja pod rukovodstvom Ćire Truhelke.

Istraživanja[uredi - уреди | uredi kôd]

Batalova grobnica je prvobitno bila smještena u objekt (mauzolej) kvadratne osnove (dimenzija 5,80 x 5,80 m) sa trijemom (dimenzija 7,20 x 3,10 m). U vrijeme prvih arheoloških istraživanja 1915. godine oko grobnice su zatečeni ostaci zidova mauzoleja, visine 80-85 cm, i velike količine razbacanih sedrenih blokova sa slikarskim dekoracijama živih boja. Oko mauzoleja je bilo manje dvorište opasano sa svih strana iskopanim jarkom, tako da je objekt podsjećao na malo utvrđenje.

Batalo je sahranjen u kamenom sarkofagu od pješčara i položen u dvostruku zidanu raku (dimenzija 2,05x1,05x1,26 m). Glava pokojnika je bila okrenuta prema zdjelici udubljenoj u gornjem uglu sarkofaga. U zidovima grobnice, iznad sarkofaga, bile su učvršćene konzole koje su držale unutarnju pokrovnu ploču. Na taj način raka je na prvi pogled izgledala prazna i zaštićena od pljačkaša. Ispod ploče je pronađena tekstilna zavjesa pričvršćena željeznim čavlima.

Na gornjoj ploči je stajao stećak u obliku sljemenjaka. Čeona kamena ploča je sa natpisom u bosanskoj ćirilici, dimenzija 17 x 24 cm. Ploča je oštećena u gornjem dijelu na kojem se nalazi natpis:

:Ase leži] uzmo [žni] muž' t [ep']čija Batal[o] bosan'ski a pisa Radomil' dijak'.

Tokom iskopavanja zatečene su samo razbacane kosti pokojnika i ostaci brokata. Nisu pronađeni nikakvi grobni prilozi. Proglašena je, za nacionalni spomenik BiH.[2] Nacionalni spomenik čine arheološko područje sa ostacima grobnice i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Između dva svjetska rata sagrađena je crkva svetog Jovana Krstitelja, koja je apsidom nalegla na ulazni dio grobnice. Crkva je porušena tokom Drugog svjetskog rata. Na njezinim temeljima 1970. godine sagrađena je nova. [3]

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]