Banka na Obali u Sarajevu

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Banka na Obali)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Zgrada Banke na Obali

Banka na Obali, bivši Objekat Filijale austrougarske banke, nalazi se na desnoj obali rijeke Miljacke, u neposrednoj blizini Drvenija mosta, u Sarajevu Sarajevu, BiH. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 4. decembra 2009. godine, donijela je odluku da se zgrada, proglasi za nacionalni spomenik BiH. [1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća),.

Historija[uredi | uredi kod]

Na početku austrougarske vlasti u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, izgrađeni su i otvoreni neki centri vojne i administrativne uprave, znatan broj školskih, zdravstvenih, privrednih i naročito sakralnih objekata. To je bilo vrijeme primjene historijskih stilova, tako da je najveći broj javnih objekata projektovan i građen u stilu neorenesanse, neoromanike, neogotike, neobizantijskog ili pseudomaurskog stila.

Naziv ecesija nastao je u Beču s kraja 19. stoljeća pod uticajem internacionalnog pokreta u umjetnosti. Tadašnji arhitekti pratili su moderna zbivanja, i secesija je relativno brzo prihvaćena. Do pojave stilskih elemenata secesije u arhitekturi u Bosni i Hercegovini 1898. godine, proteklo je punih dvadeset godina. Arhitektura Bosne i Hercegovine ušla je u novu fazu umjetničkog uticaja na ovim prostorima, ali nije uticala da se u potpunosti odbace tradicionalni stilovi, prvenstveno u izgradnji sakralnih i javnih objekata.

U početku je secesija imala formalni pristup, gdje se vanjskim efektima nastojao stvoriti arhitektonski utisak blizak secesiji, uz primjenu raznih ukrasnih elemenata. Na putu ka modernoj arhitekturi, u daljnjoj fazi, doći će i do primjene geometrijskih elemenata[2].

Objekat Banke na Obali prema projektu arhitekte Rudolfa Teniesa je sagrađen 1913. godine.[3] Lokacija za banku je izabrana iz tog razloga što je ovaj prostor zahvaljujući blizini doma oficira, oficirske kasarne i mosta, bio izuzetno prometan, kao i danas. Spratnost objekta uslovio je Građevinski red. Na desnoj obali Miljacke bilo je dozvoljeno građenje samo dvospratnih kuća na potezu od Vijećnice do mosta Drvenija, a od Drvenije do Skenderije mosta mogle su se podizati jedino niske jednospratne kuće, i to sa dvorištem prema rijeci.

Od izgradnje, namjena zgrade nije mijenjana. U periodu kada je izgrađen objekat u njemu je bila smještena Filijala austrougarske banke. Poslije Drugog svjetskog rata u njoj je bila smještena Investiciona banka, a danas je sjedište „BOR banke”.

Opis[uredi | uredi kod]

Zgrada je pravougaona, dimenzija 43,15 x 21,30 metara. Spratnost objekta je podrum, prizemlje, dva sprata i potkrovlje.

Ulaz se nalazi sa južne strane gdje su izvedena tri portala od kovanog željeza, i predstavljaju najljepši primjer secesije u ovom objektu. Centralni dvokrilni portal se koristi kao glavni ulaz.[4]

Iznad sva tri portala kao tjemeni (zaglavni) kamenovi predstavljeni su portreti-likovi s etničkim obilježjima. Snažnih su volumena, usklađeni sa arhitekturalnom snagom zdanja, pri čemu je skulptor sačuvao plastični i psihološki integritet lika-portreta. Središnji lik predstavlja glavu bosanskog seljaka s turbanom, a druga dva bi mogli biti personifikacija austrijske i ugarske populacije. Kao da su ta tri lika simbolična predstava od zvanične politike zagovaranog trijalizma - aktuelnog pitanja pod kraj austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini.

Iznad ulaznih portala izvedena su četiri prislonjena kolosalna stuba. Stubovi su postavljeni na baze sa kapitelima, arhitravom i frizom od medaljona i floralnih motiva, te nose duboki timpanon sa skulpturama i grbom u sredini.

Posebnu karakteristiku pročelja predstavljaju veliki prozori smješteni između stupova, i tri balkona s plitkim erkerima i krupnim floralnim ukrasima koji se nalaze na nivou drugog sprata.

U gornjim zonama južne fasade skulpturalni sadržaji su na parapetima u obliku medaljona, vijenca i friza iznad arhitrava, gdje se prepoznaje bujna vegatabilna i široka plastična dekoracije. Skulpture u timpanonu imaju secesijske odlike.

Ostale tri fasade su skromnije izrade, sa ukrasima u vidu medaljona i floralnih motiva.

Ljepota i monumentalnost nekadašnje zgrade Austrougarske banke u Sarajevu, bila je okrunjena skulpturalnom grupom na vrhu.[5] Prilikom obnove pokrivača kupole početkom XXI vijeka, skulpturalna grupa je uklonjena i devastirana.

Objekat se nalazi u stabilnom konstruktivnom stanju.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Alija Bejtić -Ulice i trgovi Sarajeva. Sarajevo: Muzej grada Sarajeva 1973. godine
  • Nedžad Kurto - Sarajevo 1492-1992, Oko, Sarajevo.
  • I. Krzović -Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini“, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
  • Jela Božić, -Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Zgrada Narodne banke u Sarajevu”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016. [mrtav link]
  2. „Arhitektura stambenih palata austrougarskog perioda u Sarajevu-”. RABIC Sarajevo, 1999. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  3. „Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila”. Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017. 
  4. „Amir Pašić: Arhitektura Bosne i Hercegovine, Austrougarski period (1878-1918)”. Univerzitet u Sarajevu Filozofski fakultet Odsjek za historiju, Sarajevo. 2014. Pristupljeno 10. 9. 2017. 
  5. „Gorčin Dizdar: Secesija i ‘bosanski slog’ – bosanski stil u arhitekturi”. Fondacija Mak Dizdar, objavljeno 07/12/2008.. Pristupljeno 9. 2. 2017. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]