Atlantski losos

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Atlantski losos
Salmo salar.jpg
Status zaštite
Status iucn3.1 LC.svg

Status zaštite: Niska zabrinutost (IUCN 3.1)

Naučna klasifikacija
Carstvo: Životinje
Koljeno: Svitkovci
Razred: Zrakoperke
Red: Salmoniformes
Porodica: Salmonidae
Rod: Salmo
Vrsta: S. salar
Dvojni naziv
Salmo salar
Linnaeus, 1758.
Поширення сьомги.gif

Atlantski losos (lat. Salmo salar). je riba izduženog tijela koje se zadeblja s godinama. Mužjacima na čeljusti prije i tijekom mrijesta izraste kljun. Prosječna duljina lososa 71 do 76 cm, težine 3,6 do 5,4 kg nakon dvije godine provedene u moru, iako neki mogu težiti i do 13 kg. Obojenost je različita kod mlađi i odraslih jedinki. Odrasle jedinke su srebrenkaste boje, bijelog trbuha s tamnim prugama poviše bočne pruge.

Mlađ lososa živi i hrani se u rijekama oko tri godine dok ne migrira u slane vode. U moru provedu dvije godine provedene u moru za vrijeme mrijesta vraćaju se u rijeke iz kojih su i došli.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Uzgoj atlantskog lososa počeo je u devetnaestom stoljeću. Kultura u uzgojnim kavezima se počela koristiti u Norveškoj šezdesetih godina i uzgajali su se do konzumne veličine. Uspjeh uzgoja u Norveškoj je potaknuo Škotsku, Irsku, Kanadu, istočnu obalu SAD-a, Čile i Australiju na proizvodnju atlantskog lososa. Proizvodnja je u Norveškoj napredovala zbog dubokih voda, hidro-dinamičkih uvjeta, mlađi koja kasnije dozrijeva i potpore i ulaganja vlade. U Škotskoj je mlađ znala ranije sazrijevati, što je smanjilo kvalitetu ribe, za što je Norveška saznala i znala je kako ukloniti problem. U Irskoj je proizvodnja ograničena zbog plitke vode i protivljenja mještana. U Sjevernoj Americi se atlantski losos počeo uzgajati na istočnoj i zapadnoj obali. Čile je postao glavi proizvođač osamdesetih zbog niskih troškova proizvodnje i lakom pristupu hrani za ribu. Rast u proizvodnji je doveo do pada cijena, što je dovelo do povećanja troškova. Proizvodnja će u budućnosti možda ovisiti o pučinskome uzgoju, budući da su mjesta na obalama većinom zauzeta.

Stanište[uredi - уреди | uredi izvor]

Atlantski losos je anadromna vrsta koja provodi dvije do tri godine u slatkoj vodi i kasnije migriraju u ocean gdje provedu dvije do tri godine i vraćaju se u rijeke gdje se mrijeste. Mjesto za mrijest trebalo bi imati šljunčano ili kameno dno i tekuću vodu. Mrijeste se obično u ožujku ili travnju. Jaja su zakopana sve do svibnja kada se ličinke izvale i počnu se hraniti planktonima i malim intervertebratima. Tijekom dvije ili tri godine u slatkoj vodi prolazi kroz fiziološki proces zvan smoltifikacija koji ga priprema za život u slanoj vodi. Atlantski losos napušta slatku vodu i ulazi u more sredinom ljeta gdje provedu i do četiri godine i hrane se pelagičkim vrstama kao što su haringa, lignja i papalina. Kad dosegnu spolnu zrelost, migriraju natrag u slatke vode gdje se mrijeste. Mnoge ribe umiru tijekom mrijesta i rijetko koja se vrati.

Uzgoj[uredi - уреди | uredi izvor]

Izabrane jedinke iz slane vode se premještaju u tankove sa slatkom vodom ili kaveze na dva mjeseca. Jaja se osuše i preliju mliječi i kasnije vodom koja se stvrdnuta i dezinficirana. Kasnije se prelijevaju iz jedne posude u drugu da bi se uklonila neoplođena jaja. Mrijest se odvija u posudama za mrijest. Ličinke se obično nalaze u tanku, na dnu s podlogom sličnom šljunku. Inkubacija ličinki i jaja se obično odvija u vodi ispod deset stupnjeva. Tijekom apsorpcije žumanjčane vrećice ličinke isplivaju u vodeni stupac, što označava vrijeme hranjenja. Riba se može uzgajati u okolnim temperaturama za proizvodnju mlađi ili se može manipulirati temperaturama da bi došlo do rane smoltifikacije. Gustoća proizvodnje ovisi o sustavu, u intenzivnim sustavima gustoća može biti i 50kg/m3. Riba teška 40-120g se premješta u slanu vodu u posebnim tankovima za prijevoz. Uzgoj se obično odvija u plutajućim kavezima koji su ograđeni mrežama usidrenim na dnu. Kavezi mogu biti kvadratni ili okrugli. Veći kavezi mogu biti površine 24m2 i dužine 18m. Mjesta za uzgajalište se biraju na temelju pogodnosti što uključuje temperaturu, salinitet, tok i daljinu ostalih uzgajališta. Atlantski losos najbolje raste na izmjeni temperatura u rasponu 6 do 16°C, saliniteta 33 do 34 promila kisika oko 8ppm. U slanoj vodi se uzgaja dvije godine i obično se uzgaja samo jedna generacija u kavezu. Prehrana se sastoji od mnogo ribljeg ulja koje je lako probavljivo. Mnoga uzgajališta koriste automatizirane hranilice koje mogu detektirati kad je riba završila s jelom. Da bi se proizvela riba s crvenim mesom, hrani se trebaju dodati karotenoidi tijekom uzgoja u morskoj vodi. Tri dana prije izlova ribe se ne hrane da bi se smanjio stres i očuvala kvaliteta mesa. Ribe se stjerane u kut izlovljavaju mrežom.



Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]