Arheološki muzej

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Arheološki muzej je specijalizirani muzej koji se bavi arheološkim pronalascima, njihovom izlaganju i proučavanju. Njihovi zaposlenici provode arheološka iskopavanja i provode istraživanje. Često mogu biti i muzej na otvorenom, kao što su npr. Atenska Akropola, Teotihuacan ili Pompeji.

Korijeni arheoloških muzeja se mogu naći u privatnim zbirkama bogatih plemića i bogatih trgovaca u Evropi između 15. i 17. vijeka, koji su voljeli predstavljati zanimljive i rijetke umjetničke predmeta i antikvitete svojim važnim gostima. Tek od 17. vijeka u Evropi javljaju se zakoni koji pokušavaju očuvati pojedine povijesne spomenike i nalažu stroge kontrole za očuvanje i trgovinu antikviteta i umjetnina. Johann Joachim Winckelmann je svojim djelovanjem od kraja 18. vijeka stvorio svijest o vrijednosti i periodizaciji izložaka antičkih artefakta. Tako je 7. aprila 1820. papa Pio VII. donio tzv. „edikt kardinala Pacca” koji je generalno priznat kao prva sveobuhvatna zakonodavna mjera zaštite umjetničke i povijesne baštine, a koja je inspirirala slične mjere u kraljevstvu Napulja, u Toskani, Lombardiji i Venetu.[1]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]