Antipedagogija
Antipedagogija ( njemački: Antipädagogik ) pojava protivna prirodnomu razvoju djeteta; pedagoški suprotan učinak, mjera, metoda i postupak suprotstavljen pozitivno organiziranomu odgoju, izobrazbi i znanstveno-stručnomu utemeljenju pedagoških procesa. Protivi se pretjeranoj »pedagogizaciji« učenja razvoja i socijalizacije čovjeka. Zahtjev za zdravim, prirodnim, slobodnim i antiautoritarnim odgojem pojavio se u Europi 1970-ih, istodobno kad se u Americi istaknuo Pokret za prava djece (Children’s Rights Movement). Antipedagoške pojave u obitelji i školi očituju se kao svojevrsni odgojni konflikti i sukobi, međusobno nerazumijevanje, suprotstavljanje i zanemarivanje prirodno-razvojnih potreba djeteta. One upozoravaju na zapostavljanje samoaktualizacije djeteta, njegove samostalnosti, samoaktivnosti, samopotvrđivanja i slobode u razvoju (os. do 14. god. života). Antipedagogija ne zagovara apsolutnu odgojnu neovisnost djeteta, nego njegovu razvojno-soc. i izobrazbenu autonomiju. Antipedagoške pojave u školi očituju se kao socijalno-pedagoško nezadovoljstvo u odnosima učenika i nastavnika, suprotstavljanje učeničkoj individualnosti, neobavljanje školskih obveza, autoritarno i represivno ponašanje odgojitelja i nastavnika te kao različit oblik kažnjavanja u školi (i obitelji).
Pregled[uredi | uredi kod]
Antipedagogija je pokret koji se suprotstavlja tradicionalnim praksama obrazovanja, te teži promjenama u hijerarhiji i autoritetu nastavnika. Ova filozofija naglašava slobodu i autonomiju učenika, potičući nastavnike da budu vodiči i suradnici. Antipedagogija se usredotočuje na učenje u kontekstu stvarnog života i primjenu alternativnih evaluacija, uključujući performanse i projekte učenika. Nastavnici u ovom okviru mijenjaju svoju ulogu prema vođama i partnerima učenika. Ovaj model također promiče aktivno sudjelovanje učenika u procesu učenja kako bi razvili svoj cjeloviti identitet. Antipedagogija ima za cilj izazvati temeljne promjene u području obrazovanja, suprotstavljajući se tradicionalnim normama i tražeći slobodnije i inovativno okruženje.
Začetnik antipedagogije je bio Ekkehard von Braunmühl (1975), a slijedili su ga Christiane Rochefort, Heinrich Kupffer, Helmut Ostermeyer, Katharina Rutschky, Hubertus von Schoenebeck, Wolfgang Hinte i Bogusław Śliwerski. Uzletu antipedagogije svakako su koristile ideje onoga što je prethodilo ili se, pak, događalo istodobno. Primjerice, pitanje tzv. prirodnog odgoja, koje se pripisuje Jean-Jacques Rousseau (Rousseau, 1971, 72), u smislu da je čovjek po naravi dobar, ali da su civilizacijski utjecaji odgovorni za krivi odgoj. On je, naime, bio nesklon tomu da odgajatelji u odgajanicima najprije vide ljubomoru, zavist, škrtost, kukavičluk, bolesno nadmetanje, gramzivost i taštinu, a onda se koriste odgojem kako bi to spriječili, umanjili ili otklonili. Sve ove negativnosti više su, smatra Rousseauu, rezultat okruženja i njegovih utjecaja na odgajanike, a manje nešto što bi trebalo pripisati ljudskoj naravi. [1]
Esej Heinricha Kupffera iz 1974., "Antipsychiatrie und Antipädagogik", bio je među ranim radovima koji su uveli termin "antipedagogija". Heinrich Kupffer, predavač socijalne pedagogije na Univerzitetu u Kielu, proširio je svoju kritiku sa psihijatrije na pedagogiju. Godine 1970. von Braunmühl i drugi u Wiesbadenu su osnovali 1. antipedagoški klub Kinderhaus e. V (1. APC Kinderhaus), [2] kad pokušava da antipedagoški pokret provede u praksi. Knjiga Ekkeharda von Braunmühla "Antipedagogika - studije o ukidanju obrazovanja", objavljena 1975. godine, dodatno je učvrstila temelje antipedagogije. Prema von Braunmühlu, obrazovanje i pedagogija nisu samo nepotrebni, već su i "nepovoljni za djecu, ljude i život". On gleda na roditeljstvo kao na čin prezira, potčinjavanja i nepravde prema djeci, odbijanja izdavanja naredbi ili zabrana. Von Braunmühl kritizira 'pedagoški stav', neumoljivo povezan s navodnom 'potrebom za vodstvom' kod djece, tvrdeći da je obrazovanje oznaka "isključivo za planirane, namjerne radnje usmjerene na dijete kao objekt". On ističe pogrešno shvatanje izjednačavanja roditeljstva i učenja, naglašavajući razliku između aktivnosti odraslih protiv dece i aktivnosti same dece. [3]
Povezano[uredi | uredi kod]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ „Antipedagogija - Hrvatska enciklopedija” (hr). www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2024-01-04.
- ↑ „1. Antipädagogischer Club Kinderhaus e.V.” (de). Arhivirano iz originala na datum 2020-09-25. Pristupljeno 2020-09-28.
- ↑ Marko Pranjić (2012). „Antipedagogy and contemporary concepts of education”. Pedagogijska istraživanja (Hrvatski Studiji Sveučilišta u Zagrebu) 9.