Antestor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Antestor
Thor Georg Buer i Vemod na festivalu Elements of Rock 2011. godine.
Lični podaci
Drugo imeCrush Evil
Muzički rad
Period aktivnosti1989. - 1993. (kao Crush Evil), 1993. - 2007., 2010. - danas
Osnivanje1989.
Jessheim,Norveška
Žanrunblack metal, death metal, doom metal
Članovi
Trenutni članoviVemod
Erkebisp
Vrede
Jo Henning Børven
Erik Normann Aanonsen
Bivši članoviØyvind Haugland
Paul W
Gard
Armoth
Pilgrim
Martyr
Ole Børud
Sygmoon
Thor Georg Buer
Robert Bordevik
Nickolas Main Henriksen
Ostalo
Službene stranicewww.antestor.com

Antestor je norveški ekstremni metal sastav osnovan 1989. godine u Jessheimu. Zaslužan za nastanak sjevernoeuropske kršćanske metal scene[1], Antestor je jedini unblack metal sastav čiji je album objavila diskografska kuća Cacophonous Records (koja je također objavljivala i albume black metal sastava kao što su Dimmu Borgir, Sigh i Cradle of Filth). Jedini sastavov album kojeg je objavio Cacophonous Records, The Return of the Black Death, potaknuo je razvoj pokreta kršćanskog black metala te je prodan u preko 10.000 primjeraka.

U kasnim devedesetim godinama dvadesetog stoljeća sastav svojem glazbenom stilu daje naziv "sorrow metal" te odbacuje naziv black metal zato što je black metal pokret u očima javnosti bio povezan sa sotonizmom u Norveškoj. Prema časopisu HM, progresivni elementi na sastavovom albumu Martyrium bili su daleko ispred njihova vremena u norveškoj ekstremnoj metal sceni.[2]

Sastav je prošao kroz mnoge promjene članova tokom godina; danas postavu grupe čine vokalist, gitarist i osnivač sastava Vemod, gitarist Erkebisp, vokalist Vrede, bubnjar Jo Henning Børven i basist Erik Normann Aanonsen. Originalni vokalist sastava Martyr napustio je sastav 2000. godine, dok je izvorni bubnjar sastava Armoth napustio sastav 2003. godine. Ubrzo nakon toga sastavu se priključilo nekoliko članova black metal sastava Vaakevandring.

Biografija[uredi | uredi kod]

Crush Evil (1989. - 1993.)[uredi | uredi kod]

Sastav nastaje 1989. godine u Jessheimu, Norveškoj pod izvornim imenom "Crush Evil"; osnivači sastava bili su Vemod, Martyr, Øyvind Haugland[3] i Pilgrim. Paul W im se kasnije pridružio kao bubnjar. U to je doba sastavova glazba bila spoj death metala, doom metala i thrash metala.[4] Sastav 1991. godine snima i objavljuje svoj prvi demo uradak, The Defeat of Satan, koji se sastoji od tri pjesme i outra. Antestor je tokom svoje karijere mnogo puta zadobio prijetnje smrću zbog kršćanske vjeroispovjesti članova sastava.[5]

Samo postojanje sastava izazivalo je polemike u podzemnoj metal sceni. Primjerice, početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća, Bård Faust (bubnjar sastava Emperor) spomenuo je sastav u raspravi sa Euronymousom (gitaristom black metal sastava Mayhem) u svojem fanzinu Orcustus koji se bavio tematikom norveške black metal scene.[6] Faust je pitao: "Ne misliš li da je nešto stvarno pošlo po zlu kada je došlo čak do toga da postoji kršćanski "death metal" sastav (Crush Evil)? Imaš li kakav savjet kako da ih pobijemo?"[6] Euronymous mu je odgovorio: "Već je dovoljno loše što postoji nekoliko društvenih sastava, ali kršćanski sastav je ipak previše. No ne brini se. Neće nastaviti još dugo vremena."[6] Međutim, sastav je nastavio postojati unatoč ovim prijetnjama. Antestor nikad nije bio primoran na raskid te je gotovo u ironičnom preokretu sudbine Jan Axel Blomberg (bolje znan kao Hellhammer, bubnjar Mayhema) bio Antestorov studijski bubnjar na EP-u Det tapte liv i albumu The Forsaken.

Martyrium (1993. – 1996.)[uredi | uredi kod]

Sastav 1993. godine mijenja svoje ime iz Crush Evil u Antestor, ime koje u prijevodu s latinskog jezika znači "svjedočiti". Iste godine sastavu se pridružuju Gard kao basist i Armoth kao bubnjar. [7] Prvi Antestorov demo uradak, Despair, izlazi iste godine; demo počinje i završava obradom stare norveške himne imena Jesus, Jesus, ver du hjå meg ("Isuse, Isuse, budi sa mnom"). Diskografska kuća Strawberry Records objavila je 600 primjeraka demo uratka. [8]

U prosincu 1994. Antestor snima svoj prvi studijski album Martyrium. Diskografska kuća Arctic Serenades Records je izvorno trebala objaviti album, no zbog nepoznatih razloga to nikad nije učinila te je radi toga sastav pokušao pronaći drugog izdavača koji bi objavio album. Tek će 1997. godine američka diskografska kuća Morphine Records objaviti ograničen broj bootleg inačice albuma, [9] dok će Endtime Productions službeno objaviti album 2000. godine. U jednom je intervjuu bubnjar Armoth izjavio: "...bili smo u kontaktu sa diskografskom kućom Morphine Records. No to je bilo samo u vezi potpisivanja ugovora za album Martyrium. Budući da nikad nismo službeno s njima potpisali ugovor, Burrito (vlasnik izdavačke kuće) je napravio nekoliko promotivnih snimaka i svaku je od njih prodao ilegalno jer nismo potpisali ugovor."[10] Međutim, primjerci snimaka kružile su uokolo do svojeg petog objavljivanja te se tako i povećavao broj obožavatelja sastava. [1] Martyrium je bio jedini sastavov death/doom album.[4]

Antestor se 3. lipnja 1994. pojavljuje u lokalnoj televizijskoj emisiji "BootlegTV"; emisija je bila namijenjena mladeži i svima onima koji su htjeli iskusiti i uvježbati umijeće snimanja i video produkcije. U emisiji su uglavnom nastupali lokalni sastavi iz Osla te je emisiju emitirala TV postaja TVNorge. Tijekom trajanja emisije Antestor je nastupio sa pet pjesama sa albuma Martyrium.[11] Antestor se 6. lipnja 1995. godine pojavljuje i u članku norveškog tjednika Morgenbladet koji je govorio o fenomenu kršćanskog black metala te raspravljao o kontroverzama koje su okruživale album Hellig Usvart australskog unblack metal sastava Horde. U članku, vokalist Martyr objašnjava sastavov stav oko pitanja može li kršćanski sastav svirati black metal: "Mi se identificiramo kao black metal sastav u glazbenom smislu, a ne kao black metal sastav po ideologiji ili vjerovanjima. "[12]

The Return of the Black Death (1997. – 1998.)[uredi | uredi kod]

Antestor 1997. godine objavljuje promo CD Kongsblod koji je privukao pozornost britanske diskografske kuće Cacophonous Records, jedne od najvećih diskografskih kuća s iskustvom u području black metal stila te koja je pripomogla poznatim sastavima kao što su Cradle of Filth i Dimmu Borgir pri započinjanju karijere.[10] Cacophonous je ubrzo potpisao ugovor za objavu dva albuma sa grupom. Cacophonous 1998. godine objavljuje album Kongsblod pod drugačijim imenom — The Return of the Black Death te također mijenja i naslovnicu albuma (koja je izvorno preuzeta sa poznate norveške slike), zamjenjujući ju naslovnicom koju je naslikao poznati tvorac naslovnica za heavy metal albume Joe Petagno.

Heavy metal sceni privukla je pažnju činjenica da je Cacophonous (koja je sekularno orijentirana diskografska kuća) objavio glazbeni materijal kršćanskog sastava. U intervjuu sa webzinom Art for the Ears Webzine koji je objavljen 12. prosinca 1998., Armoth je izjavio: "Poslali smo [im] CD i kratku biografiju. Htjeli su s nama potpisati ugovor isključivo radi glazbe i to je bilo upravo ono što smo htjeli."[10] Dvije godine kasnije, u intervjuu sa finskim fanzinom The Christian Underground Zine, novinar fanzina upitao je sastav: "Međutim, potpisali ste ugovor za objavu albuma sa Cacophonous Records-om (ex-Cradle of Filth, Bal-Sagoth). Kakva ste iskustva stekli iz tog doba?" Sastav je odgovorio: "Vrlo loša, ustvari. Ne mogu reći da su učinili išta drugo osim što su objavili album. Nije tu bilo nikakvih novaca, nikakvog honorara, ničega."[13] Novinar je također upitao: "Je li diskografska kuća postavila kakve zahtjeve u pogledu vašeg imidža?" Antestor je odgovorio: "Ništa takvog tipa. Samo su rekli da nam nije preporučljivo baš svugdje izjavljivati da smo kršćanski sastav te su cenzurirali riječi 'Lord' (Gospodin) i 'Jesus' (Isus) na našim tekstovima. Čak smo i sami maknuli nekoliko tekstova jer nismo htjeli nepotrebno provocirati."[13]

The Return of the Black Death je zadobio uglavnom pozitivne kritike od strane glazbenih kritičara te kršćanskih i nekršćanskih black metal obožavatelja. Primjerice, britanski metal časopisi Kerrang! i Terrorizer dali su albumu 4 od 5 bodova. S glazbenog je gledišta The Return of the Black Death mješavina black metala i doom metala. Album karakterizira hipnotička i hladna atmosfera te prikazuje utjecaje norveške folklorne glazbe, što je dovelo do toga da neki obožavatelji sastava opisuju Antestor kao viking metal sastav. Za razliku od prethodnih sastavovih izjava, otprilike u doba objave The Return of the Black Deatha sam je sastav izjavio kako se članovi dvoume oko toga može li kršćanski sastav svirati black metal, pošto je pokret black metala još uvijek bio strogo povezan sa sotonizmom. Bubnjar Armoth izjavljuje u intervjuu iz 1998. godine:

Mi čak niti ne nazivamo svoju glazbu black metalom... Nazivamo ju atmosferičnim sorrow (tužnim) metalom. To je više neutralno. U tom slučaju ljudi ne govore, "oh, vi svirate black metal, vi ste sotonisti". U našoj glazbi stvarno je prisutan žalostan i tužan zvuk. I [naša je glazba] na neki način hladna, zimska, na neki način i nordijska.[10]

The Forsaken (2000. – 2009.)[uredi | uredi kod]

Crkva Borgund Stave prikazana je na naslovnici sastavovog EP-a Det tapte liv iz 2004. godine.

Antestor 2000. godine potpisuje ugovor sa Endtime Productions, diskografskom kućom koja je također pripomogla započeti karijeru norveškog metal sastava Extol. Izvorni je vokalist, Kjetil Molnes (Martyr), iste godine napustio sastav. Međutim, raspad je jednog drugog kršćanskog norveškog metal sastava, Vaakevandringa, dovelo do toga da se nekoliko nekadašnjih članova Vaakevandringa priključilo Antestoru; poimence, sastavu su se pridružili vokalist Ronny Hansen (koji je prihvatio novi pseudonim Vrede) te klavijaturist Morten Sigmund Mageroy (u sastavu znan kao Sygmoon). Sastavu se kao studijska vokalistica na neko vrijeme pridružila i Ann-Mari Edvardsen, koja je ujedno bila i pjevačica norveške gothic metal grupe The Third and the Mortal.[14] Po prvi puta u svojoj karijeri, članovi Antestora počeli su koristiti corpse paint za potrebe koncerata i cjelokupnog imidža.[15] Iste godine Endtime Productions službeno objavljuje album Martyrium, čiju je naslovnicu naslikao poznati švedski slikar naslovnica heavy metal albuma Necrolord. Također, Antestor iste godine odlazi na turneju u SAD zajedno sa grupom Extol, nastupajući najprije u manjim mjestima te na kraju nastupajući na festivalu Cornerstone.[11] Nekoliko je predstojećih godina sastav bio tih; Antestor nije objavljivao nikakva glazbena izdanja sve do 2003. kada su ponovno objavljena njihova prva dva demo uratka na jednom CD-u imena The Defeat of Satan. Bubnjar Armoth iste godine napušta sastav te Antestor dugo vremena neće naći novog bubnjara koji bi se ujedno i pridružio sastavu (Jo Henning Børven, trenutni sastavov bubnjar, pridružuje se grupi tek 2010. godine).

Antestor 2004. godine mijenja svoj prethodni glazbeni stil u moderniji black metal,[16] te objavljuju nekoliko novih pjesama na EP-u Det tapte liv ("Izgubljeni život"). Det tapte liv se manje usredotočio na obilježja sastavovog black metal stila te se koncentrirao više na instrumentalne pjesme. Međutim, EP je suptilno pokazao i kakav će glazbeni stil obitavati na sastavovom sljedećem studijskom albumu, The Forsaken, objavljenom početkom 2005. godine. Naslovnice za EP i album ponovno je naslikao Kristian Wåhlin (Necrolord) te naslovnica EP-a prikazuje crkvu Borgund Stave. Hellhammer je svirao bubnjeve na oba glazbena izdanja kao studijski bubnjar. U intervjuu sa ruskom metal web-stranicom Metal Library 7. siječnja 2007. godine, novinari su upitali Hellhammera što su njegovi kolege iz Mayhema i diskografska kuća mislili o njegovom sudjelovanju u Antestoru; on je odgovorio: "Da budem iskren, bio je to jedan veliki 'jebite se!' svima njima. Opet ponavljam da ja odlučujem što ću raditi i stoga ne sviram samo u black metal grupama."[17] Sastav je također zamolio Hellhammera da svira s njima na koncertima, ali je on odbio. Hellhammer je kasnije još izjavio: "Po mom mišljenju, danas je black metal samo glazba. Reći ću vam da niti ja niti ostali članovi Mayhema zapravo nikad nismo bili protiv religije ili nečeg drugog. Glavni nam je interes glazba."[17] U vezi Hellhammerovog sudjelovanja u sastavu, Ronny Hansen je komentirao:

Kao prvo, Jan Axel "Hellhammer" je potpuni profesionalac. Započeo je svoj rad u sekularnim i gorim [glazbenim] scenama (smijeh) ali ga nije briga je li sekularna ili kršćanska. Znao je što Antestor predstavlja. I možda ako se ukaže prilika, više smo nego voljni da ga ponovno iskoristimo. Jer njegovo je bubnjanje izvanredno. Mislim da je on najbolji bubnjar scene i imali smo mnogo sreće što smo uspjeli posuditi njegovu briljantnost.[18]

Antestor na festivalu Endtime 2007. godine.

Novi se bubnjar Tony Kirkemo pridružio sastavu 2005. godine kao koncertni bubnjar. Sastav je rijetko nastupao te izričito na festivalima kršćanske glazbe. Neki od primjera sastavovih nastupa početkom 21. stoljeća uljučuju koncert na Bobfestu 2000. godine u Stockholmu[19] te nastupe u Linköpingu[20] i festivalu Nordic Fest u Oslu 2004. godine.[21]

Neki su članovi još uvijek svirali u black metal sastavu Vaakevandring, koji je održao koncert ujedinjenja zajedno s Antestorom na festivalu Endtime koji se održao krajem ožujka 2007. godine u Halmstadu.[22] Antestor je na koncertu nastupio s nekoliko koncertnih članova te su na tom istom koncertu izjavili kako će im to neko vrijeme biti posljednji nastup.

Omen (2010. – danas)[uredi | uredi kod]

Nakon tri godine pauze u radu, sastav 29. siječnja 2010. otvara svoju službenu Facebook stranicu. Nakon tog čina najavljuju nove članove sastava: basista Thora Georga Buera (iz grupe Grave Declaration), gitarista Roberta Bordevika (iz sastava Grievance i Vardøger), bubnjara Joa Henninga Børvena (iz skupina Grave Declaration i Morgenroede) te klavijaturista Nickolasa Maina Henriksena (iz grupa Aspera i Desdemon). S ovom je postavom sastav nastupio na festivalu Nordic Fest 2010. godine u Oslu. Sastav 4. studenog 2010. godine objavljuje svoje potpisivanje ugovora sa diskografskom kućom Bombworks Records s kojom su dogovorili objavu novog albuma i EP-a. Nakon nekoliko promjena u postavi sredinom 2011. godine, sastavu se pridružio basist Erik Normann Aanonsen dok se Buer prebacio na sviranje gitare; sastav je s tom postavom održao koncert na norveškom festivalu Seaside. Sastav je završio sa snimanjem svojeg novog albuma sredinom 2012. godine u Norveškoj te su miksanje i mastering albuma bili izvršeni u Švedskoj iste godine. Guitarist Buer 2012. godine napušta sastav kako bi se usredotočio na svoje visokoškolsko obrazovanje, no izjavljuje kako bi se mogao vratiti sastavu ako se ukaže prilika. Sastavov četvrti studijski album, Omen, objavljen je u studenom iste godine. Kako bi promovirao album, sastav je najavio kako početkom 2013. godine odlazi na turneju u Brazil. Kad je nastupao u gradu Belo Horizonte, sastav su napali antikršćanski nastrojeni radikalni black metal koji su osporavali mogućnost da kršćanski black metal sastav nastupi u gradu.[23][24] Budući da su prosvjednici prethodno već najavili svoje namjere preko interneta, lokalna je policijska postaja angažirala privatnog policajca[24] kao dodatak pristunoj tridesetorici zaštitara[25] kako bi pomogao osigurati nastup. U jednom je trenutku policajac čak trebao ispucati nekoliko metaka u zrak kako bi se moglo lakše kontrolirati prosvjednike.[23] Jedan je video postavljen na YouTube prikazao grupu radikala kako vrište "Fuck You Antestor!" (Jebi se, Antestore!) izvan koncertnog mjesta te kako je lokalna policija ispratila članove sastava.[26]

Ronny Hansen na festivalu Blast of Eternity u Neckarsulmu, Njemačka, 2012. godine

Nakon nastupa, sastav je na svojoj Facebook stranici postavio javnu izjavu u vezi incidenta, u njoj zahvaljujući svojim obožavateljima na dolasku unatoč pristunim rizicima, te blagoslivljajući prosvjednike: "Ponosni smo što vas možemo zvati svojom braćom i sestrama u Kristu. Zadnje ali ne najmanje važno, moramo zahvaliti zaštitarima na koncertu i policiji Belo Horizontea što su nas izveli kroz ljutu rulju. [...] Ne mrzimo ljutu rulju koja je došla da nas ozlijedi. Zapravo, poruka naših nastupa je da se ljubi neprijatelje. Pa zato neka Bog blagoslovi svakoga tko je stajao vani i skandirao: "Jebi se, Antestore!". Nadamo se da ćemo jednog dana moći razgovarati kao razumni ljudi i piti svježe iscjeđeni sok. Dodatni specijalni pozdrav našim obožavateljima koji su imali muda doći na naš koncert iako su znali da bi takav čin mogao biti opasan. Antestor vam salutira i blagoslivlja vas."[27] U intervjuu sa norveškim kršćanskim novinama Dagen dva dana nakon sastavovog povratka u Norvešku, basist Erik Normann Aanonsen izjavio je kako se pripremio za najgori mogući scenarij — da bi turneja mogla završiti smrću te ponavlja sastavovu zahvalnost agresivnim brazilskim sotonistima izjavljujući: "Sada smo dvostruko veći (poznatiji) u Brazilu nego što smo bili prije svog dolaska."[24]

Stil[uredi | uredi kod]

Glazba[uredi | uredi kod]

Iako je sastavov izvorni glazbeni stil na prvim glazbenim izdanjima uglavnom pripadao u žanr death/dooma sa odgovarajućim sporim pjesama i growlanjem, grupa je počela svirati black metal 1998. godine sa objavom albuma The Return of the Black Death. Na tom su albumu predstavljeni vrišteći vokali, gitaristički tremolo rifovi i brzi bubnjarski ritmovi tipični za black metal žanr. Klavijature su također dobile bitnu ulogu u grupi, dok su one u black metal žanru uglavnom korištene kako bi se izveli epski interludiji i kako bi dominirale zvukovljem. Primjerice, tokom prve tri minute pjesme "Sorg" pjesmu vodi isključivo klavijaturistička melodija.

Na trećem albumu The Forsaken sastav razvija tehnikalniji stil, kao što je primjetljivo u razlici tog albuma i albuma The Return of the Black Death. Sastavov je glazbeni razvoj rezultirao tako da se na The Forsakenu pojavilo nekoliko solističkih gitarističkih dionica. Također, u usporedbi sa The Return of the Black Deathom, i produkcija albuma se poboljšala. Nakon priključivanja dva bivša člana grupe Vaakevandring, sastavov je glazbeni stil postao melodičniji i atmosferičniji.

Tekstovi[uredi | uredi kod]

Tekstovi sastava uglavnom govore o nadi i očaju, ali i o osobnoj kršćanskoj vjeri članova sastava; zbog toga mnogi obožavatelji metal glazbe odbijaju klasificirati Antestorov glazbeni stil kao black metal pošto su sastavovi tekstovi često suprotni izvornoj black metal ideologiji. Tekstovi su usto najčešće pisani engleskim dok su nešto rjeđe pisani norveškim jezikom (iako su na albumu The Return of the Black Death uglavnom prevladavali norveški tekstovi). Na albumu The Return of the Black Death samo je dio tekstova ispisan u knjižici albuma; riječi koje su se direktno odnosile na Isusa Krista i Boga bile su izostavljene. Primjerice, pjesma "A Sovereign Fortress" govori o priznavanju Boga koji štiti i podupire pjesnika od rođenja. Poruka pjesme prikazana je u refrenu koji u prijevodu s engleskog glasi:

Ti si moja nada, o Gospode, moje povjerenje, o Gospode, od dječaštva
Od rođenja učio sam po Tebi
Zaštitnik si moj od izlaska mog iz majčine utrobe
(Antestor: The Return of the Black Death, pjesma 2.: "A Sovereign Fortress"; Cacophonous Records, 1998.)

"Sorg" (norveški: žalost, jad, tuga) se međutim bavi temom tuge i potrage za nadom; pjesmu karakterizira mračna slikovitost te tekstovi koji se ne bave isključivo kršćanskom tematikom, ali na koncu nisu niti potpuno negativni. Primjer teksta (u norveškom originalu) glasi:

Hvordan Skal Jeg Kunne Leve
Min Sjel Så Høyt Forhatt
Sorg Er Hva Jeg Føler
Alt Så Ensomt Og Forlatt
(Antestor: The Return of the Black Death, song 4: "Sorg"; Cacophonous, 1998)

Kako da živim
Moja je duša tako prezrena
Tuga je ono što osjećam
Sve je tako napušteno i ostavljeno
(Prijevod s originala)

Još jedna pjesma koja je mračna, ali ovoga puta sadrži kršćansku tematiku u tekstu je "Ancient Prophecy". Tekst govori o tome kako je čovjek bio grešan i da nitko ne može izbjeći Božji sud. Antestor u svojim tekstovima raspravlja i o samoubojstvu, izražava sumnju u sigurnost spasenja te želju za smrću — sve su navedene teme rijetke u tekstovima kršćanskih sastava. Ovako glasi prevedeni primjer iz teksta pjesme "Betrayed" sa albuma The Forsaken:

Hoće li samoubojstvo slomiti krug prokletstva
Ili tamo čeka još jedan pakao
Hoće li samoubojstvo slomiti krug prokletstva
Sutra me neće biti, stoga me ne traži
(Antestor: The Forsaken, pjesma 6.: "Betrayed"; Endtime Productions, 2005.)

Pojava[uredi | uredi kod]

Lars Stokstad, festival Elements of Rock 2011. godine
Robert Bordevik, festival Elements of Rock 2011. godine

Antestor je jedan od rijetkih kršćanskih sastava koji na svojim nastupima i službenim fotografijama koristi corpse paint. Jedan je primjer prikazan na fotografijama u knjižici albuma The Return of the Black Death na kojima su članovi sastava bili odjeveni u staronordijsku odjeću, nosili crno-bijele boje na licu i nalazili se na određenom snijegom prekrivenom norveškom planinskom području. Sastav nekad koristi i umjetnu krv, kao što ju je primjerice koristio privremeni sastavov basist Ravn Furfjord na festivalu Bobefest 2004. godine. Sastav objašnjava kako im nošenje corpse painta "dođe na isto kao maskiranje glumcima ili pantomimičarima; [to je] jedan od načina na koji izražavamo određene osjećaje u [ovoj] bitci u kojoj sudjelujemo. Ono što je najbitnije jest da se treba usredotočiti na Boga i ne se previše zamarati usputnim problemima ovakve vrste."[15]

Recenzije[uredi | uredi kod]

Prema riječima vokalista Vredea u intervjuu sa Intense Radiom 13. prosinca 2007. godine, "prema raznim izvorima, The Return of the Black Death je prodan u više od 10.000 primjeraka te se još uvijek prodaje"[28]

Malo je objavljenih recenzija za albume sastava, no one koje postoje većinom su pozitivne, često dobre i poneke čak odlične. U knjižici albuma The Defeat of Satan / Despair Michael Bryzak piše da je, iako nije bio službeno objavljen do 2000. godine, "Martyrium je s pravom smatran kultnim klasičnim albumom."

U pogledu Antestorovih postignuća Bryzak piše da zasluga za "Rođenje sjevernoeuropske kršćanske ekstremne metal scene može biti pripisana samo jednom sastavu, Antestoru." Godine 2010. HM postavlja The Return of the Black Death na redno mjesto pod brojem 40 na svojoj ljestici Najboljih 100 kršćanskih metal albuma svih vremena te novinar Beck u vezi albuma izjavljuje kako je "Razorno mračan, TRBD je postavio standarde za kršćanski black metal."[29] Jamie Lee Rake iz časopisa HM Magazine govori o albumu Martyrium te raspravlja o tezi jesu li progresivni elementi koji su prisutni na albumu učinili sastav neprimjećenim inovatorom u ranoj norveškoj ekstremnoj metal sceni:

Tokom Martyriumovih devet pjesama naziru se doticaji s progresivnijom žestinom: klavir i ostale klavijature, gotovo operni ženski vokali, itd. Neki su od tih doticaja postali gotovo uobičajeni među Antestorovim metal rivalima kao što su Emperor i njegovi sporedni glazbeni projekti. Je li mogao Antestor biti sastav vjernika koji su zapravo (nemojte se sad uznemiriti) inovirali u svojoj sceni?[2]

Članovi sastava[uredi | uredi kod]

Ronny Hansen na festivalu Elements of Rock 2011. godine.
Trenutna postava
  • Ronny Hansen (Vrede) — vokali (2000. – danas)
  • Lars Stokstad (aka Vemod) — gitara, vokali (1993. – danas), klavijature (1993. – 2000.)
  • Erik Normann Aanonsen — bas-gitara (2011. – danas)
  • Jo Henning Børven — bubnjevi (2010. – danas)
  • Stig Rolfsen (Erkebisp) — gitara (1995. - 1997., 2015. - danas), koncertna gitara (2004.)
Bivši članovi
  • Vegard Undal (Gard) — bas-gitara (1993. - 2004.)
  • Svein Sander (Armoth) — bubnjevi (1993. - 2003.)
  • Erling Jørgensen (Pilgrim) — gitara (1993. - 1995.)
  • Kjetil Molnes (Martyr) — vokali (1993. - 2000.)
  • Ole Børud — gitara (1996. - 1997.)
  • Morten Sigmund Magerøy (Sygmoon) — klavijature (2000. - 2007.)
  • Thor Georg Buer — programiranje (2010. - 2012.), bas-gitara (2010. - 2011.), gitara (2011. - 2012.)
  • Robert Bordevik — gitara (2010. - 2011.), prateći vokali, gitara (2012. - 2015.)
  • Nickolas Main Henriksen — sintesajzer (2010. - 2013.)
Bivši koncertni članovi
  • Fionnghuala — ženski vokali (2000., 2007.)
  • Pål Dæhlen (Savn) — bubnjevi (2001. - 2003.)
  • Ravn Furfjod (Jokull) — vokali, bas-gitara (2002. - 2005.)
  • Tony Kirkemo — bubnjevi (2004. - 2005.)
  • Trond Bjørnstad — bas-gitara (2007.)
  • Gustav Elowson (Gurra) — bubnjevi (2007.)

Diskografija[uredi | uredi kod]

Studijski albumi
EP-i
Split albumi
Kompilacije
Demo uratci
  • Despair (1993.)
  • Kongsblod (1997.)

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 Bryzak, Michael. Tekstovi s albuma The Defeat of Satan. 2003. Endtime Productions
  2. ↑ 2,0 2,1 Lee Rake, Jamie (2000). „Antestor - Martyrium”. HM Magazine. Open Publishing. Arhivirano iz originala na datum 2003-08-18. Pristupljeno 10. svibnja 2008. 
  3. ↑ Crush Evil na metal-archives.com Pristupljeno 12. svibnja 2016.
  4. ↑ 4,0 4,1 Ryhänen, Pekka (9. ožujka 2003.). „Antestor - The Defeat of Satan” (Finski jezik). Imperiumi.net. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-18. Pristupljeno 29. kolovoza 2007. 
  5. ↑ Lucas (8. kolovoza 2004.). „Antestor”. Godcore.com. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-27. Pristupljeno 29. kolovoza 2007. 
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 Eithun, Bård G. "Faust". „Mayhem Interview”. Orcustus zine. Blackmetal.nu. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-27. Pristupljeno 29. kovovoza 2007. 
  7. ↑ „Antestor”. The Christian Underground Zine Issue 4. Open Publishing. 2000. Arhivirano iz originala na datum 2007-09-28. Pristupljeno 29. kolovoza 2007. »Antestor: 'Ime na latinskom znači svjedok. Naše staro ime nije nam više dobro zvučalo i budući da smo promijenili postavu sastava, odlučili smo promijeniti ime.’«  (Prevedeno s finskog)
  8. ↑ „Antestor Biography”. Antestorband.com - an unofficial Brasilian Antestor page. Open Publishing. 30. travnja 2005.. Arhivirano iz originala na datum 2007-08-24. Pristupljeno 29. kolovoza 2007. 
  9. ↑ Martyrium (Pre-Release Cassette). Glen Allen, VA: Morphine Records. 1997.
  10. ↑ 10,0 10,1 10,2 10,3 „Antestor interview”. Art for the Ears. Open Publishing. 12. prosinca 1998.. Pristupljeno 17. svibnja 2008. 
  11. ↑ 11,0 11,1 „Antestor Movies”. Antestor.net. 2007. Arhivirano iz originala na datum 2007-08-27. Pristupljeno 29. kolovoza 2007. 
  12. ↑ „MusikkOpp-ned oppnedkors!” (Norwegian). Morgenbladet. Oslonett. 6. veljače 1995.. Arhivirano iz originala na datum 2008-01-01. Pristupljeno 19. prosinca 2007. 
  13. ↑ 13,0 13,1 „Antestor: turskamusiikkia turskain luvatusta maasta”. The Christian Underground Zine (Stockholm, Sweden, 24 - 26, March 2000: The Christian Underground ry.) 4. 2000. »Interviewer: 'However, you had a record deal with Cacophonous Records (ex-Cradle of Filth, Bal-Sagoth). What kind of experiences did you get from that?' Antestor: 'Pretty bad, actually. I can't say they did anything else than publish the album. No money, no royalties, no anything.' Interviewer: 'Did the record company set any demands concerning your image?' Antestor: 'Nothing like that, they just said that it's not recommendable for us proclaim everywhere that we're a Christian band, and they censored the words "Lord" and "Jesus" from our lyrics sheet. We ourselves removed a few texts because we did not want to provoke unnecessarily.’«  (Translated from Finnish)
  14. ↑ Kemman, Max (10. rujna 2003.). „Antestor”. Jesus Metal. Open Publishing. Pristupljeno 29. kolovoza 2007. 
  15. ↑ 15,0 15,1 „Antestor: turskamusiikkia turskain luvatusta maasta”. The Christian Underground Zine (Stockholm, Sweden, 24 - 26, ožujak 2000.: The Christian Underground ry.) 4. 2000. 
  16. ↑ Ryhänen, Pekka (29. travnja 2004.). „Antestor - Det Tapte Liv” (Finski). Imperiumi.net. Arhivirano iz originala na datum 2008-12-22. Pristupljeno 29. kolovoza 2007.  Prevedeni citat: "[Njihov se] stari, mračni i spor sorrow metal promijenio u moderniji, umjetničkiji i brži black metal."
  17. ↑ 17,0 17,1 Skogtroll (7. siječnja 2007.). „Hellhammer (Jan Axel Blomberg): "У меня просто замечательные воспоминания о вашей стране!"” [Hellhammer (Jan Axel Blomberg): 'I just have wonderful memories of your country!'] (Ruski). Metal Library. Open Publishing. Pristupljeno 24. lipnja 2008. 
  18. ↑ Kemman, Max. Antestor interview. Jesus Metal. Retrieved 30. listopada 2007..
  19. ↑ „Homepage of Bobfest 2000”. Bobfest.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-10. Pristupljeno 8. svibnja 2008. 
  20. ↑ „Homepage of Bobfest 2004”. Bobfest.org. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-09. Pristupljeno 2008-05-08. 
  21. ↑ „Homepage of Nordic Fest 2004”. Xenoworld. Open Publishing. Arhivirano iz originala na datum 2007-12-23. Pristupljeno 8. svibnja 2008. 
  22. ↑ „Homepage of Endtime Festival”. Endtime-festival.com. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-09. Pristupljeno 8. svibnja 2008. 
  23. ↑ 23,0 23,1 „Antestor: polícia, tiros e tumulto no show de Belo Horizonte” (Portuguese). Whiplash.net. 22. siječnja 2013.. Pristupljeno 23. siječnja 2013. 
  24. ↑ 24,0 24,1 24,2 Haddeland, Erlend (25. siječnja 2013.). „Dette er Norges mest kontroversielle metallband” [This is Norway's most controversial metal band] (Norwegian). Dagen (Oslo, Norway): str. 18f.. 
  25. ↑ Nipen, Kjersti (21. siječnja 2013.). „Kristent metallband angrepet av rasende mobb” [Christian metal band attacked by furious mob] (Norveški). Aftenposten (Oslo, Norway). 
  26. ↑ Oliveira, Talita Fernanda de Souza (20. siječnja 2013.). „War against white- Belo Horizonte, Brazil” (Portugalski, engleski). YouTube. Pristupljeno 23. siječnja 2013. 
  27. ↑ „Public statement”. Facebook. 20. siječnja 2013.. Pristupljeno 23. siječnja 2013. 
  28. ↑ Beeman, Bob (13. prosinca 2007.). „Antestor”. Intense Radio. Free Publishing. Arhivirano iz originala na datum 2012-05-24. Pristupljeno 23. kolovoza 2008. 
  29. ↑ Van Pelt, Doug (August 2010). „Top 100 Christian metal albums of all time”. HM Magazine. ISSN 1066-6923. 

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kod]

U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Antestor

Mrežna mjesta[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Antestor&oldid=41444156