Alija Sirotanović

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Alija Sirotanović
Rođen/a 14. august 1914. (1914-08-14)
Orahovo
Umro/la 16. maj 1990. (dob: 75)
Breza
Nacionalnost Jugosloven
Zanimanje rudar
Poznat/a po Oborio svjetski rekord u kopanju ugljena; Junak socijalističkog rada

Alija Sirotanović (Orahovo, 14.8.1914. — Breza, 16.5.1990.), rudar iz Trtorića kod Breze, radnik udarnik, junak socijalističkog rada koji je oborio svjetski rekord u kopanju ugljena. Njegovo ime i višestruko simbolično prezime je urezano u kolektivno sjećanje svih građana bivše SFRJ, obični čovjek koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme. Uz njegov lik i djelo se veže nekoliko legendi koje su kao i uvijek samo djelomično točne.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Alija je rođen u Orahovu, a odrastao je i ostatak života proveo u Trtorićima, nadomak Breze. Imao je šestero braće i dvije sestre, i svi su radili u rudnicima. Jedan od njegove braće, Ahmed, poginuo je u rudarskoj nesreći 1970. Ahmedov sin, Arif, osnovao je udruženje u čast svoga strica "Alija Sirotanović i njegovi komorati" kako bi nastavo živjeti Alijin duh i radišnost. Alija je u rudniku bio kopač i njegov alat je bilo pneumatska bušilica, a znao je raditi i sa dvije u isto vrijeme. Alija je cijeli radni staž proveo u istom statusu – rudar-brigadir, otišao je u mirovinu sredinom sedamdesetih. Iako su u to vrijeme rudarske plaće bile znatno veće od radničkih, mirovina mu je bila skromna. Nuđen mu je novi stan u Brezi no on ga je odbio i zatražio da se ponudi onima koji nemaju svoj smještaj. Slična priča je bila i kad su mu je Tito pri jednom prijemu nudio "auto po želji" pa se Alija odlučio za fiću. U intervjuu u zagrebačkoj Areni njegova unuka je izjavila: “Kad je umro Tito, dedo je plak’o tri dana.”[1] Točan datum njegove smrti je dvojben. Do 2013. godine većina novina i internetskih portala se prisjećala legendarnog udarnika 13.5. na godišnjicu njegove smrti, no Dnevni avaz je te godine objavio intervju s njegovim stričevićem Arifom u kojem je kazao "da je njegov amidža umro 16. maja 1990. godine, a ne 13. maja, kako su jučer objavili mnogi mediji. -Neko je na Wikipediji napisao da je amidža umro 13. maja 1990., što je pogrešno."

Svjetski rekord[uredi - уреди | uredi izvor]

U toku 1946. godine uvodi se novi način rada, zasnovan na natjecateljskom duhu, a isti način rada prenosi se i u naredne 1947. i 1948. godinu, pa se u ovim godinama zapaža osjetan rast godišnje proizvodnje. Novi način rada ima natjecateljski duh, pospješuje rad pojedinaca i radnih brigada (radnih grupa), a prenosi se na sve zaposlene. Radilo se o Stahanovskom pokretu raširenom u socijalističkim zemljama koji je nosio ime po rekorderu Aleksej Stahanovu koji 1935. iskopao 102 tone ugljena u 5 sati i 45 minuta. (12 puta više od kvote).

Na savjetovanju sa stručnim osobljem rudnika i kopačima, koje je održano na ljeto 1949. godine, kopač Alija Sirotanović je predložio da se njegovoj brigadi omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti Stahanov rekord. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je 24.7.1949. godine, počela sa obaranjem rekorda u Jami 1 koja je bila poznata kao Rov vojvode Putnika. Predsjednik komisije koja je kontrolirala rad objavio je:

Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone uglja (253-ja kolica), prebacio normu za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu uglja.

Njegov podvig punio je redke jugoslavenski novina i bio slavljen od strane KPJ s obziron na trenutne zategnute odnose između Tita i Staljina. Sirotanovićev rekord obaran je više puta. Još jedan rudar iz Breze i heroj rada, Nikola Škobić, samo par dan poslije Alijina rekorda 29.7.1949. godine, sa svojom brigadom je prebacio njegov rekord za 14 tona, čime je otpočela serija obaranja rekorda u Jugoslaviji.

Udarnici s Titom - Nikola Škobić i Alija Sirotanović
Ime i prezime rekordera Datum Količina uglja Rudnik
Alija Sirotanović 24.7.1949. 152 tone Breza
Nikola Škobić 29.7.1949. 166 tona Breza
Ibrahim Trako 17.8.1949 270 tona Zenica
Risto Mijatović 17.8.1949 354 tona Kakanj
Džemal Ramović 18.8.1949. 442 tona Kakanj
Edhem Škorić 19.8.1949 396 tona Kakanj
Abdurahman Babajić 10.9.1949 1.010 tona Banovići

Priznanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Alija pri preuzimanju nagradnog fiće
Alija na novčanici od 20000 dinara
  • Nositelj 12 titula udarnika
  • Odlikovan je četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ Ordenom junaka socijalističkog rada. Po ugledu na sovjetsko odlikovanje Heroj socijalističkog rada, orden Junak socijalističkog rada ustanovljen je 1948. godine, a do 1986., kada je ukinut, njime je odlikovano 114 osoba. Orden je izrađivan od zlata i srebra, u početku je ukrašavan pravim a kasnije umjetnim rubinima.
  • Alijin lik je 1987. bio naslikan na novčanici od 20.000 dinara, ubrzo povučenoj u monetarnoj reformi Ante Markovića. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa udarnikom Arifom Heralićem, ljevačem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslavenskoj novčanici od 10 dinara i 1000 dinara iz pedesetih i šezdesetih godina.[2]
  • Ispred ulaza u upravnu zgradu rudnika "Breza" postavljena je njegova bista.
  • Po njemu je nazvana malena ulica u Brezi
  • Upisan je i u povijest rock'n'rolla kao junak koji je inspirirao pjesmu Srce, ruke i lopata Zabranjenog pušenja.[3]
  • Zbog anegdote na prijemu kod druga Tita, kad je upitan "što mu treba" a Alija odgovorio "veća lopata", i dan danas se velike lopate kolokvijano nazivaju "sirotanovićke"

Legende[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Navodno je specijalno za priliku rušenja rekorda iskovao sebi lopatu kojom je mogao da zahvati 50 kilograma ugljena u jednom cugu, no istina je da je pri rušenju rekorda Alija radio na pneumatskoj bušilici a kažu da je koristio i dvije istovremeno.
  • Po jednoj legendi, na Titovo pitanje kako mu može pomoći ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe… Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u njegovo selo stigla prije nego što se on iz Beograda vratio. Struja je stigla u njegovo rodno selo, naravno ne tako brzo, no put koji su seljani sami planirali napraviti se radio 30 godina kako sam priznaje u intervjuju iz 1975. godine.
  • Tvrdilo se da je Andrzej Wajda, inspiriran njegovim podvigom, snimio film Čovjek od mramora. Wajda nije snimio taj film inspiriran Alijom Sirotanovićem, već Mateuszom Birkutom, poljskim stahanovcem i nosiocem ordena Heroj socijalističkog rada. Nije bio rudar, već zidar, a orden je zaslužio 1952. godine, pošto je sa petoricom pomoćnika u jednoj smjeni postavio 30.000 cigala i time postigao svjetski rekord, koji je kasnije nekoliko puta premašivao.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Leksikon YU mitologije
  2. Devalvacija jednog osmijeha, Film kazuje priču o romskom radniku u zeničkoj željezari Arifu Heraliću čiji se lik nalazio na novčanici od deset i tisuću dinara; YouTube
  3. Zabranjeno pušenje - Srce,ruke i lopata: tekst pjesme,YouTube