Alfred Freddy Krupa
Alfred Freddy Krupa (Karlovac, 1971.) je hrvatski slikar, fotograf i likovni teoretičar, jedan od najznačajnijih suvremenih svjetskih slikara tušem.
Diplomirao je 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Njegov slikarski izričaj u početku je bio usmjeren bogatom tradicijom karlovačkog akvarelnog slikarstva 20. st., a osobito radom njegova djeda, jednog od najznačajnijih hrvatskih, jugoslavenskih i srednjeeuropskih akvarelista druge polovice 20. st., Alfreda Krupe, uz kojeg je Freddy i ušao u svijet umjetnosti.
No najprije studijskim boravkom u Japanu 1998. - 1999., a onda i slijedom dramatičnih životnih okolnosti (srazom s glasovitim hrvatskim pravosuđem, koje je 2019. rangirano kao 126. na svijetu) Freddyev izraz se bitno promijenio.
Boravak u Japanu utjecao je na Krupino reduciranje forme u duhu zenovske jezgrovitosti, a dramatične životne okolnosti njegovom su likovnom govoru dale specifičnu, zapadnjačku ekspresivnost, koja Krupinim novijim radovima daje neposrednu izražajnost kakve u pravilu nema ni u tradicionalnom, ni u suvremenom slikarstvu tušem.
Polazeći prvenstveno od kineskog monumentalnog hakubyou slikarstva tušem, tijekom vremena i svojeg likovnog i životnog sazrijevanja ispresijecanog ozbiljnim i teškim životnim okolnostima, Alfred Freddy Krupa je stvorio vlastiti likovni jezik u kojem je na jedinstven način sintetizirao jezgrovitost istoka i ekspresiju zapada, postavši time jedan od rodonačelnika suvremenog svjetskog slikarstva tušem („New Ink Art Movement“).
O globalnoj razumljivosti njegovog autentičnog slikarskog izričaja govori i činjenica da je koncem veljače 2019. Krupa uvršten među 10 vodećih suvremenih svjetskih slikara tušem, i to kao jedini ne-Azijac na tom popisu, što je jedan od najvećih uspjeha hrvatskog slikarstva od osamostaljenja do danas.
Ono što Alfred Freddy Krupa kroz svoje radove - prvenstveno pejsaže - donosi pred gledatelja najčešće je zapravo simultani prikaz vanjskog i unutrašnjega pejzaža: u lokalnom krajoliku karlovačke okolice, prepoznajemo egzistencijalističku metaforu i alegoriju beznadežne,„olovne“ hrvatske stvarnosti, o kojoj rječito govore čak i sterilne službene statistike, prema kojima u Hrvatskoj danas ima 5% alkoholičara, 10 % ljudi na sedativima i 50% ljudi s psihičkim smetnjama, s tim da broj samoubojstava djece i broj ljudi na najtežim opijatima već godinama konstantno, strelovito raste. No čak i u takvoj mučnoj stvarnosti, Krupa, osobito u pejsažima, nerijetko uspijeva naći oaze mira i lirske sabranosti.
Zanimljivo je da su njegovi i „olovni“ i „lirski“ radovi, koje je izlagao na svim kontinentima, na međunarodnoj likovnoj sceni jednako cijenjeni i nagrađivani (Kina, Pakistan, SAD, Brazil, Belgija, Hrvatska, Mađarska, Japan i dr.).
U dvojezičnoj englesko-hrvatskoj zbirci članaka „Texts / Tekstovi 1994. – 2017.“ objavljenoj u San Franciscu 2018., koju su na svoje police odmah uvrstile neke od najznačajnijih svjetskih umjetničkih institucija (Metropolitan Museum of Art Library, New York; British Library, London; Sackler Library, Oxford i dr.) objavio je svoja teoretska promišljanja o slikarstvu i umjetnosti općenito te svoja iskustva i praktična promišljanja o vodenim slikarskim tehnikama (akvarel, tuš, bajc, vinorel i dr.) u kojima se kontinuirano usavršavao više od četvrt stoljeća.
Početkom 2020. ta je knjiga, u izmijenjenoj i dopunjenom obliku doživjela i svoje hrvatsko izdanje.
