Aleksandar Lukašenko

Izvor: Wikipedia
Aleksandar Lukašenko
Аляксандар Лукашэнка
Aleksandar Lukašenko
Postao predsjednik: 20.7. 1994
Prethodnik: Mječislav Ivanovič Hrjib
Nasljednik: trenutno na vlasti
Datum rođenja: 30.8. 1954
Mjesto rođenja: Kopjis, Vitsebsk voblast

Aleksandar Grigorijevič Lukašenko (Lukašenka) (ruski: Александр Григорьевич Лукашенко, bjeloruski: Алякса́ндар Рыго́равіч Лукашэ́нка, Aljaksandar Ryhoravič Łukašenka, poljski: Aleksander Łukaszenka) (30.8. 1954.-) je predsjednik Bjelorusije od 1994. Otkako je stupio na dužnost, njegovi politički protivnici ga opisuju kao autokrata i diktatora, dok sljedbenici tvrde da je njegovo vodstvo spasilo Bjelorusiju od najštetnijih posljedica post-komunističke tranzicije.

Život[uredi - уреди]

Lukašenko je u mladosti bio komunistički rukovodilac, a kasnije direktor kolhoza i sovhoza. Godine 1990. je izabran za zastupnika u Vrhovnom sovjetu Bjelorusije te se zalagao protiv raspada SSSR-a. Lukašenko je početkom 1990-ih stekao veliku popularnost kao borac protiv korupcije te je na temelju njegovih optužbi oborena vlada Stanislava Šuškeviča.

Godine 1994. Lukašenko se na prvim slobodnim izborima za bjeloruskog predsjednika natjecao kao nezavisni kandidat. Iako su ga mnogi promatrači smatrali autsajderom, njegov populizam mu je donio 45 % glasova. U drugom krugu je dobio njih 80 %.

Iste godine Lukašenko je uspješno suzbio pokušaj parlamenta da ga opozove, a godine 1996. je organizirao referendum kojim mandat produžava s četiri na sedam godine. Godine 2001. je dobio druge po redu predsjedničke izbore, da bi 2004. godine na referendumu ishodio ukidanje ustavnih odredbi o ograničenju mandata.

Dok se u unutrašnjoj politici zalagao za očuvanje sovjetskih ekonomskih institucija i politike, u vanjskoj politici je bio žestoki protivnik američke i zapadne politike. Smatra se jednim od najvjernijih saveznika Rusije, iako je režimu Vladimira Putina to bilo neugodno priznati.

Nakon što je 2006. po treći put izabran za predsjednika, bjeloruska opozicija je to nazvala prevarom i najavljivala da će Lukašenka srušiti kroz ulične proteste - na isti način na koji je to učinjeno u obojanim revolucijama, ali se to nije dogodilo. U sljedećem mandatu je Lukašenko, koga se u zapadnim medijima nazivalo "posljednjim evropskim diktatorom" i kome su zbog političke represije nametnute sankcije EU, počeo postepeno distancirati od Moskve i približavati Zapadu. Zbog toga je dio sankcija skinut. Godine 2010. je osvojio predsjedničke izbore po četvrti put.

Oženjen je za Galinu Rodionovnu i je otac dvoje dece - Dmitrija i Viktora Lukašenko.

Politički pogledi[uredi - уреди]

Tijekom 2009. godine Aleksandar Lukašenko je imao po dužini treći najduži sastanak u svojoj predsedničkoj historiji s estonijskim ministrom vanjskih poslova Urmas Paetom koji je potom obavestio SAD. Zahvaljujući wikileaks bilješke o tom sastanku gdje je Lukašenko iznio svoje poglede na Evropu i MMF su postale javne u decembru 2010. godine. Po rjećima Lukašenka:

  • vođe Beloruske opozicije su isti oni politički saveznici s kojima je pio votku, ali kada im je odbio dati unapređenja oni su se okrenule protiv njega.
  • Ukrajina je prihvatila sve ekonomskepolitičke "savete" Evropske Unije i sada se nalazi u potpunoj ekonomskom i političkom rasulu, a nije ni korak bliže ulasku u Evropsku Uniju od Belorusije
  • Belorusija neće učiniti ništa da se ukinu zapadnoevropske sankcije, pošto te smešne sankcije nisu oslabile državu. [1]

Vanjske veze[uredi - уреди]