0 (broj)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. 0 (razvrstavanje).

0

nula
-3 · -2 · -1 · 0 · 1 · 2 · 3
-30 · -20 · -10 · 0 · 10 · 20 · 30
-300 · -200 · -100 · 0 · 100 · 200 · 300
-3000 · -2000 · -1000 · 0 · 1000 · 2000 · 3000
redni broj: nulti
delioci: /
razlaganje: /
drugi zapisi
rimski: /
binarno: 0
oktalno: 0
duodecimalno: 0
heksadecimalno: 0
vrednosti funkcija
teorije brojeva
φ(0) = 0 τ(0) = nije def.
σ(0) = nije def. π(0) = 0
μ(0) = 1 M(0) = 0
Prirodan broj   Spisak prirodnih brojeva

0 (nula) je broj, numeral i ime glifa koji predstavlja taj broj. To je ceo broj koji sledi posle broja -1, a prethodi broju 1.

U matematici[uredi | uredi kod]

Za svaki broj x važi:

x+0 = 0+x = x
x-0 = x, 0- x = -x
x·0 = 0·x = 0
0/x = 0
x/0 → ∞, za x različito od 0
0/0 - nedefinisano
0x = 0 , ako je x različito od 0
x0 = 1 , ako je x različito od 0
00 = 1

Historija[uredi | uredi kod]

Prvi put se spominje u džainističkom tekstu Lokavibhaga u Indiji 458.

Znamenka »0« (ništica) omogućila je nastanak dekadskog brojevnog sustava, i s time razvitak suvremene matematike. Razumijevanje prirode nule kao broja, tj. kao predmet aritmetike se je razvio tek nakon izuma ništice.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Eksterni linkovi[uredi | uredi kod]