Špargla
| Asparagus officinalis | |
|---|---|
| |
| Divlja špargla u Austriji | |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | Plantae |
| Red: | Asparagales |
| Porodica: | Asparagaceae |
| Rod: | Asparagus |
| Vrsta: | A. officinalis |
| Dvojni naziv | |
| Asparagus officinalis L. | |
Špargla, šparoga ili šparga (vilina metla, kalenac), lat. Asparagus officinalis, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice špargla (Asparagaceae).
Špargle su jedna od nutritivno najuravnoteženijih vrsta povrća. One su niskokalorične, bogate vitamina, mineralima i vlaknima što ih čini idealnom namirnicom za sve koji žele zdravo jesti i usto održavati vitku liniju Energetska vrijednost stotinu grama špargla iznosi samo 35 kalorija budući da najveći dio čini voda (93%), a 1,7% otpada na bjelančevine, 2,6% ugljikohidrate i 0,7 % masti. Špargle su, osim vitaminima i mineralima, osobito kalijem i kalcijem, bogate još mnogim vrijednim tvarima. Odličan su izvor vitamina B6, kalcija, magnezija i cinka i vrlo dobar izvor vlakana, proteina, vitamina A, C, K i E, tiamina, riboflavina, rutina, nijacina, folične kiseline, željeza, fosfora, kalija, bakra, mangana i selena. Aminokiselina asparagin dobila je ime po šparglama, jer je biljka špargle bogata tim sastojkom.
U sto grama špargla ima samo 35 kalorija. Divlje su špargle pomalo gorke, a za tu su gorčinu 'zaslužni' njihovi sastojci asparagin, vanilin i spargaurin. No oni također ubrzavaju oporavak nakon bolesti, dobro djeluju na rad jetre i žuči, a imaju i diuretičko djelovanje pa potiču čišćenje organizma. Bogate su i luteinom, biljnim pigmentom koji ima blagotvoran utjecaj na krvne žile.
Koristi se kao začin i kao dodatak jelu. Može se jesti i sirova,kao salata. Uzgajali su je još stari Egipćani, Grci i Rimljani, U uzgoju osim zelene biljke uzgaja se i zagrtanjem dobivena bijela forma izdanaka.
Špargla je prisutna u primorskim jadranskim regijama. Ljekovita špargla voli pjeskovito tlo, tako da je ima uz rijeke, primjerice uz Savu oko Zagreba. Prema nekim starijim knjigama dosta je špargla raslo i u okolici Siska.[1]
- ↑ Krempler, P. Povrćarstvo, Zagreb 1878.
- Grlić, Lj. Samoniklo jestivo bilje, Zagreb 1980.