Zagrebački tramvaj

Izvor: Wikipedia
Zagrebački tramvaj
Datoteka
Novi zagrebački tramvaj
Opšte informacije
Država  Austrougarska
 Kraljevina Jugoslavija
 Jugoslavija
 Hrvatska
Grad Zagreb
Infrastruktura
Dužina trase 148 [1] km
Širina koloseka 1000 mm
Depoi 2 (Dubrava i Trešnjevka)
Operacija
Linije 15 dnevnih i 4 noćnih

Zagrebački tramvaj je jedan od oblika javnog prijevoza u Zagrebu, koje obavlja Zagrebački električni tramvaj jedna od podružnica Zagrebačkog holdinga.

Svakodnevni tramvajski promet odvija se na 116 346 metara pruga, sa 179 tramvaja i 26 prikolica. [1]Ukupna dužina svih pruga na 15 linija dnevnog prometa iznosi 148 km, a na četiri noćne linije 57 km. Po gradu ima 167 skretnica, i 256 tramvajskih stajališta. Prosječno se godišnje tramvajima u Zagrebu preveze oko 204 000 000 putnika. [1]

Historija[uredi - уреди]

Replika zagrebačkog konjskog tramvaja u Tehničkom muzeju u Zagrebu

O potrebi uvođenja konjskog tramvaja, u Zagrebu se počelo razmišljati još 1885., a ideja se približila realizaciji 1887., kad je francuski inženjer Raoul Pierre Alexandre Gautier predložio gradskom poglavarstvu izgradnju konjskog tramvaja od Zagreba do Samobora. [2]Zbog nedostatka sredstava Gautier je promijenio plan i predložio gradnju pruge samo po Zagrebu. Koncesiju za gradnju pruge dobio je 7. marta 1891., ali nije započeo graditi, već je uz pristanak poglavarstva prenio svoja prava i obaveze na Društvo zagrebačkih građana. Ono je 11. maja 1891. počelo graditi jednosmjernu prugu. [2]

Karta sa linijama zagrebačkog tramvaja

Prvi konjski tramvaj pušten je u promet 5. septembra 1891. na pruzi dugoj 8 km, širine 760 mm. Ona je išla od mitnice u Vlaškoj (današnji Kvaternikov trg), preko Vlaške, Draškovićeve, Jurišićeve preko Jelačićeva trga, i nadalje Ilicom do Vodovodne ulice (odnosno do Pivovare) uz jedan odvojak prema tadašnjem Južnom kolodvoru (današnji Zapadni kolodvor) i jedan odvojak koji je išao preko Frankopanske - Savskom cestom do Save.

Već sljedeće godine, izgrađena je pruga od Jelačićeva trga do novog kolodvora(današnji Glavni kolodvor) kog su izgradile Državne željeznice. [2]

Tramvajski vozni park te 1891. se sastojao od 10 zatvorenih i 6 otvorenih (ljetnih) kola, a već do 1910. narastao je na 38. Tramvaje je izgradila firma Weitzer iz Graza, oni su bili 5 m dugi, a široka 1,80 m, visoki 2,50 m. Prosječna brzina tih prvih tramvaja bila je 7,5 km/h. Prva zagrebačka remiza, sa štalom za konje i upravnom zgradom, bila je u Savskoj ulici na mjestu današnjeg Tehničkog muzeja. [2]

Valiki tehnički preokret dogodio se 18. augusta 1910. kad je puštena u promet prva pruga električnog tramvaja, konjski tramvaj radio je još godinu dana, sve dok sve pruge nisu potpuno elektrificirane. [2] Nakon tog se svake dekade povećavao broj pruga i linija, 1980-ih je pruga prešla preko Save pa je odtad i taj dio grada povezan tramvajima.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 "Tramvajski prijevoz" (hrvatski). ZET. http://www.zet.hr/tramvaj.aspx. pristupljeno 29. 11. 2013. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 "Tramvaj u Zagrebu" (hrvatski). ZET. http://www.zet.hr/tramvaj/povijest.aspx. pristupljeno 29. 11. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]