Velvet Goldmine
Velvet Goldmine | |
---|---|
Režija | Todd Haynes |
Produkcija | Christine Vachon Michael Stipe Bob Weinstein Harvey Weinstein |
Scenario | Todd Haynes James Lyons |
Naracija | Janet McTeer |
Uloge | Jonathan Rhys Meyers Ewan McGregor Christian Bale Toni Collette |
Muzika | Carter Burwell Craig Wedren |
Premijera | 1998 |
Jezik | Engleski |
Trajanje | 124 min |
Država | Ujedinjeno Kraljevstvo Sjedinjene Američke Države |
Kompanija | |
Distributer | CiBy Sales (Worldwide) Miramax Films |
Velvet Goldmine na Internet Movie Database |
Velvet Goldmine je britansko-američki film u režiji Todd Haynesa iz 1998. godine. Film je priča o pop zvezdi, čiji je lik zasnovan uglavnom na David Bowiejevom liku 'Ziggyja' i odvija se u Britaniji u vreme glam rocka, početkom 1970-ih.
Radnja[uredi | uredi kod]
Priča prati britanskog novinara, Arthura Stuarta (Christian Bale), koji mora da zadire u svoju prošlost dok piše članak o bivšoj pop zvezdi, Brianu Sladeu (Jonathan Rhys Meyers), za američki časopis. Film pretvara Sladeovu paranoju da će biti ubijen na sceni tokom koncerta (paranoju koju je Bowie uključio u priču o Ziggy Stardustu) u izvedbu za javnost, koja je označila kraj njegove karijere. Dok Stuart pronalazi i intervjuiše ljude koji su bili povezani sa Sladeom, pokušavajući da shvati šta se dogodilo, otkriva se priča o Sladeu, njegovom ljubavniku, Curt Wildu (Ewan McGregor) i drugim ljudima iz njihove prošlosti. Ujedno, posmatra se i njegova priča i uticaj Sladeove karijere na njegovo odrastanje i prihvatanje seksualne orijentacije.
Cast[uredi | uredi kod]
Podela uloga | ||
Glumica/glumac | Lik | Napomene |
Janet McTeer | Naratorka | |
Jonathan Rhys Meyers | Brian Slade | |
Christian Bale | Arthur Stuart | |
Ewan McGregor | Curt Wild | |
Toni Collette | Mandy Slade | |
Eddie Izzard | Jerry Devine | |
Emily Woof | Shannon | |
Michael Feast | Cecil | |
Joseph Beattie | Cooper |
Produkcija[uredi | uredi kod]
Glavni lik, Brian Slade (Jonathan Rhys Meyers), biseksualna glam rock ikona, zasnovan je na liku David Bowiea i manjim delom na Marc Bolanu. Ewan McGregor glumi Curt Wilda, muzičara koji prevazilazi žanr i koji ne uzmiče od seksa, nagosti ili korišćenja druge na sceni ili van nje. Njegova biografija je zasnovana na Iggy Popu (koji je odrastao u prikolicama) i Lou Reedu (koga su roditelji poslali na terapiju elektrošokovima da bi ga "izlečili" od homoseksualnosti).[1] Ostatak glumačke ekipe čine Christian Bale, kao mladi fan glam rocka i novinar, Arthur Stuart; Toni Collette kao žena Briana Sladea, Mandy; Eddie Izzard njegov menadžer, Jerry Devine; i Luke Morgan Oliver, koji glumi mladog Oscara Wildea.
Priča sadrži snažnu paralelu sa Bowiejem i njegovim odnosom sa Reedom i Popom tokom 1970-ih i 1980-ih. Brianova preterana scenska ličnost, "Maxwell Demon" i njegov prateći bend, "Venus in Furs", takođe, sadrži izuzetnu sličnost sa Bowievom personom i pratećim bendom, Ziggy Stardust and the Spiders from Mars. Kao u odnosu Sladea i Wilda, Bowie je snimio ploče i sa Popom i sa Reedom.
Haynes je izjavio da film govori i o ljubavnim vezama između Amerike i Britanije, New Yorka i Londona, tj. o načinu na koji muzičke scene ovih gradova utiču jedna na drugu.[2] Little Richard je prikazan kao Brianov idol, koji je imao na njega rani uticaj. U realnom životu, Little Richard je uticao na Beatlese i Bowiea, koji su, dalje, inspirisali mnoge druge bendove. Little Richarda Haynes navodi dalje kao inspiraciju za Jack Fairyja.[2]
Kao Amerikanac, Haynes posmatra glam scenu kao autsajder, kao što lik Arthura posmatra svoje idole, Sladea i Wilda. Dok se opisuje da se film bavi Bowiem/Sladeom, on, takođe, govori o tinejdžerima, fanovima glam rocka i adolescentskom iskustvu pronalaženja identiteta. Ideja samo-izumljivanja, tema u životu i radu Oscara Wildea, kao i u personama Ziggyja i Iggyja, daje tinejdžerima prirodni impuls da oponašaju neverovatne načine oblačenja i šminke glam rock zvezdi.
Film je pod jakim uticajem ideja i života Oscara Wildea (koji je u filmu prikazan kao preteča glam rocka) i postoje brojne reference na njegov život, i iskorišćeni su brojni njegovi citati. Rad Jeana Geneta (koji je predmet Haynesovog prethodnog filma, Poison) se takođe oseća u filmu, u sceni i u dijalozima.
Narativna struktura filma je zasnovana na Wellesovom filmu Citizen Kane: reporter Stuart pokušava da razreši misteriju Briana Sladea, putujući okolo da bi razgovarao sa Brianovim ljubavnicima/cama i kolegama, čija sećanja su prikazana u fleshbacovima u 1950-e, 60-e u 70-e.[3]
Veze sa drugim delima[uredi | uredi kod]
- Naslov filma je, zapravo, naslov pesme David Bowiea, "Velvet Goldmine", written by David Bowie.
- Ime glavnog lika, Briana Sladea, je aluzija na glam bend iz 1970-ih, Slade. Ime Sladeove scenske persone, "Maxwell Demon" dolazi od prvog benda Briana Ena, koje je i samo nastalo po imenu misaonog eksperimenta, Maksvelov demon, matematičara, Jamesa Clerk Maxwella.
- Prateći bend Curta Wilda, The Rats, ima isto ime kao prva grupa Micka Ronsona.[4] Ime, takođe, nosi aluziju na bend Iggy Popa,The Stooges. Oba naziva imaju slično značenje, označavajući doušnika.
- Gitarista Maxwell Demona, Finn, ima isto prezime kao perkusionista Mickey Finn iz T.Rexa
- "Venus in Furs" je referenca na pesmu Velvet Undergrounda, Venus in Furs, koja je, pak, referenca na roman Leopolda von Sacher-Masocha.
- "Flaming Creatures" je, takođe, naziv kontroverznog filma koga je snimio gej reditelj Jack Smith.
- Distopijsko osećanje koje postoji u 1984. godini u filmu je aluzija na Orwellovu 1984, na Bowiejevu pesmu 1984, kao i na Bowiejevu promenu ličnosti u konzervativno vreme Reaganove i Thatcherove era.
- Devojčica u vozu čita "Antigonish" (William Hughes Mearns), koja je bila inspiracija za "The Man Who Sold The World" David Bowiea.
- Pesma "The Ballad of Maxwell Demon" sadrži stihove: "The boys from Quadrant 44 with their vicious metal hounds never come 'round here no more,", koji su referenca na distopijski roman Fahrenheit 451 Ray Bradburyja.
Prijem kod publike[uredi | uredi kod]
Film nije imao uspeha na box officeu. Film je, međutim, kasnije dobio kultni status.
Nagrade i nominacije[uredi | uredi kod]
- Festival u Cannesu - Najbolji umetnički doprinos - Todd Haynes; nominovan za Zlatnu palmu[5]
- 1999 Oscar - nominacija za najbolji kostim (Sandy Powell)
- 1999 BAFTA Awards - Najbolji kostim - Sandy Powell; nominacija za najbolju šminku (Peter King)[6]
- 1999 Independent Spirit Awards - Najbolja fotografija - Maryse Alberti; nominacije za najboljeg reditelja i najbolji film
- 1998 Edinburgh International Film Festival - Todd Haynes
- 1999 GLAAD Media Awards - Najbolji film
- 1999 MOVIELINE Young Hollywood Award - Najbolja pesma iz filma - Hot One - Nathan Larson
Soundtrack[uredi | uredi kod]
Premda je lik Briana Sladea zasnovan na Bowieu, Bowie je zabranio da se njeve pesme pojavljuju u filmu,[7] jer mu se nije dopao scenario.[8]
Soundtrack se sastojao od pesama glam rock bedova, kao i bendova koji stvaraju ili su stvarali pod uticajem glam rocka.
Muzičari koji su svirali pod imenom The Venus in Furs na soundtracku su Thom Yorke i Jonny Greenwood (Radiohead), David Gray, Bernard Butler (Suede) i Andy Mackay (Roxy Music). Američki muzičari koji su svirali pod imenom Curt Wild's Wylde Ratttz su Ron Asheton (The Stooges), Thurston Moore i Steve Shelley (Sonic Youth), Mike Watt (Minutemen), Don Fleming (Gumball) i Mark Arm (Mudhoney).
Soundtrack sadrži nove pesme koje su za film napisali Pulp, Shudder to Think i Grant Lee Buffalo,[9] kao i mnoge pesme sa početka glam rocka, bilo obrade ili originalne verzije. The Venus in Furs su obradili nekoliko pesama Roxy Music-a, u kojima je Thom Yorke izvodio Bryan Ferryja[9] Placebo je obradio "20th Century Boy" grupe T.Rex. Wylde Ratttz i Ewan McGregor su obradili pesme "T.V. Eye" i "Gimme Danger" grupe The Stooges, a Teenage Fanclub i Donna Matthews su obradili "Personality Crisis" grupe The New York Dolls. Uključene su i pesme Lou Reeda, Brian Enoa, T.Rex-a i Steve Harleyja iz tog perioda.
Sva tri člana grupe Placebo se pojavljuju u filmu, gde Brian Molko i Steve Hewitt igraju članove grupe Flaming Creatures (Malcolm i Billy), a Stefan Olsdal igra basistu.
Numere[uredi | uredi kod]
Velvet Goldmine | |
---|---|
Soundtrack — različiti autori | |
Datum izdanja | 3. 11. 1998 |
Žanr | Glam Rock, Soundtrack |
Trajanje | 1:12:09 |
Izdavač | Fontana Records London |
Produkcija | Randall Poster, Todd Haynes, Michael Stipe |
Recenzije | |
- Brian Eno: "Needle In The Camel's Eye" (Brian Eno/Phil Manzanera) – 3:09
- Shudder To Think: "Hot One" (Nathan Larson/Shudder To Think) – 3:04
- Placebo: "20th Century Boy" (Marc Bolan) – 3:42
- Venus in Furs (vokal: Thom Yorke): "2HB" (Bryan Ferry) – 5:39
- Wylde Ratttz (vokal: Ewan McGregor): "T.V. Eye" (Dave Alexander/Scott Asheton/Ron Asheton/James Osterberg, Jr.) – 5:24
- Shudder To Think: "Ballad of Maxwell Demon" (Craig Wedren/Shudder to Think) – 4:47
- Grant Lee Buffalo: "The Whole Shebang" (Grant-Lee Phillips) – 4:11
- Venus in Furs (vokal: Thom Yorke): "Ladytron" (Bryan Ferry) – 4:26
- Pulp: "We Are The Boys" (Cocker/Banks/Doyle/Mackey/Webber) – 3:13
- Roxy Music: "Virginia Plain" (Bryan Ferry) – 3:00
- Teenage Fanclub & Donna Matthews: "Personality Crisis" (David Johansen/Johnny Thunders) – 3:49
- Lou Reed: "Satellite Of Love" (Lou Reed) – 3:41
- T.Rex: "Diamond Meadows" (Marc Bolan) – 2:00
- Paul Kimble & Andy Mackay: "Bitter's End" (Bryan Ferry) – 2:13
- Venus in Furs (vokal: Jonathan Rhys Meyers): "Baby's On Fire" (Brian Eno) – 3:19
- Venus in Furs (vokal: Thom Yorke): "Bitter-Sweet" (Andy Mackay/Bryan Ferry) – 4:55
- Carter Burwell: "Velvet Spacetime" (Carter Burwell) – 4:10
- Venus in Furs (vokal: Jonathan Rhys Meyers): "Tumbling Down" (Steve Harley) – 3:28
- Steve Harley: "Make Me Smile (Come Up and See Me)" (Steve Harley) – 3:59
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Please Kill Me: The Uncensored Oral History of Punk (1996) Citirano prema tekstu na engleskoj Wikipediji.
- ↑ 2,0 2,1 Moverman, Oren (1998) "Superstardust: Talking Glam with Todd Haynes", an interview in the introduction of Velvet Goldmine, A Screenplay by Todd Haynes, Hyperion: New York Citirano prema tekstu na engleskoj Wikipediji.
- ↑ Ashare, Matt (9.111998). „'Velvet Goldmine' stirs up the glam past”. Boston Phoenix. Arhivirano iz originala na datum 2011-06-10. Pristupljeno 23.8.2010.
- ↑ Velvet Goldmine: The Movie - The Ziggy Stardust Companion
- ↑ „Festival de Cannes: Velvet Goldmine”. festival-cannes.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-02-04. Pristupljeno 23.8.2010.
- ↑ Awards for Velvet Goldmine, IMDb.
- ↑ Guthmann, Edward (6.111998). „The Glitter of Glam Rock Doesn't Look Like Much Fun”. San Francisco Chronicle: str. C–1
- ↑ Making of Velvet Goldmine, dvd of the movie
- ↑ 9,0 9,1 Erlewine, Stephen Thomas. "Velvet Goldmine: Review", AllMusic.com.
Spoljne veze[uredi | uredi kod]
- Todd Haynes Arhivirano 2016-11-04 na Wayback Machine-u: Tribute site with interviews and forum.
- Velvet Goldmine na sajtu IMDb
- Velvet Goldmine na Box Office Mojo-u
- Velvet Goldmine na Rotten Tomatoes-u (en)
- David Bowie's Velvet Goldmine lyrics Arhivirano 2010-11-28 na Wayback Machine-u
- Unofficial Brian Slade site Arhivirano 2005-02-07 na Wayback Machine-u
- Unofficial Livejournal devoted to the movie A year of Daily Velvet Goldmine Trivia