Vanilija
| Vanilija | ||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Mahuna vanilije
|
||||||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||||||
Vanilija je zapravo aroma koja se dobija iz mahunastog ploda biljke vanilija planifolia povijuše iz roda orhideja.
Riječ vainilla je španjolskog porijekla, a znači mala mahuna.[1]
Sadržaj/Садржај |
Opis i porijeklo vanilije [uredi - уреди]
Španjolski konkvistador Hernán Cortés je oko 1520. prvi upoznao evopljane sa vanilijom i čokoladom, kad se upoznao s tim plodovima u Meksiku. Jedan od njegovih oficira, je nakon što su zarobili astečkog kralja Montezumu, primjetio da on pije chocolatl (piće napravljeno od zrna kakaovca i meda sa vanilijom). Španjolcima se toliko dopalo to piće da su ga odnjeli u Španjolsku. Vanilija je postala pravi hit oko 1700. po cijeloj Evropi. Meksiko je postao najveći proizvođač vanilije puna tri vijeka.[2]
Pokušaji da se vanilija presadi u druge krajeve, dugo su ostali bez rezultata, jer su njen pelud raznosile jedino posebne meksičke pčele - melipona. Takvo stanje vladalo je sve do 1837., kad je belgijski botaničar Charles François Antoine Morren otkrio metodu umjetnog oprašivanja bilja. Ipak njegova metoda je bila financijski neisplativa. [3] Onda je 1841, Edmond Albius, 12 godišnji rob sa Reuniona u Indijskom oceanu, otkrio način ručnog oprašivanja vanilijina cvijeta, i to je omogućilo njegovo širenje po svijetu.[4]
Nakon Meksika, vanilija se počela uzgajati na Madagaskaru i susjednim komorskim otocima, Reunionu i Polineziji (Tahiti). Beru se nedozreli plodovi (jer se zreli plodovi raspucaju), suše se na suncu ili ispiru u vrućoj vodi. Zatim se zamataju u vunene pokrivače, da se izazove zrenje i vrenje i mahune postaju tamnosmeđe. Tokom vrenja na površini mahuna razvijaju se vrlo sitni bijeli kristalići, tzv. - vanilin. Vanilija ima intenzivan i ugodan miris. Po Evropi se najviše prodaje vanilija iz Madagaskara i otoka u Indijskom oceanu, a najfinije vrste nose oznaku burbonska vanilija (po starom francuskom imenu za otok Reunion - Île Bourbon). Duljina mahune je od 10 do 22 cm. Kvalitet mahune određuje se po dužini ploda i njegovoj elastičnosti, kao i po boji - što je plod tamniji i sjajniji, ima više - vanilina, i kvalitetniji je. Vanilin brzo hlapi, pa se kod izuzetno kvalitetnih plodova svaka mahuna pakira u staklenu ili plastičnu ambalažu s dobrim zatvaračem.
Proizvodnja i upotreba vanilije [uredi - уреди]
| Zemlja | Proizvodnja (tona) |
% |
|---|---|---|
 Madagaskar |
6 200 | 58% |
 Filipini |
2 399 | 23% |
 Kina |
1 000 | 9% |
 Meksiko |
306 | 2% |
 Turska |
192 | 2% |
 Tonga |
144 | 1% |
 Uganda |
195 | 2% |
 Komori |
65 | 0.6% |
 Francuska Polinezija |
50 | 0.5% |
 Reunion |
23 | 0.2% |
 Malavi |
20 | 0.2% |
 Portugal |
10 | 0.09% |
 Kenija |
8 | 0.08% |
| Gvadalupa |
8 | 0.08% |
 Zimbabve |
3 | 0.03% |
| Izvor: FAO|UN Food & Agriculture Organization[5] |
||
Vanilija je uz šafran najskuplja mirodija, i puno se koristi u slastičarstvu, kod izrade kolača, nekih vrsta peciva, čokolade pa i u proizvodnji likera. Vanilija se u slastičarstvu koristi kao mahuna - koja se nariba po slasticama zbog arome, ali puno više kao gotova mješavina sa šećerom. Postoje dvije vrste mješavina od šećera i vanilije:
- vanila šećer, koji sadrži 90% šećera u prahu i 10% vanilijinog praška
- vanilin šećer, koji sadrži 99% šećera u prahu i 1% vanilina (etil vanilin) dobiven sintetičkim putem.
Bilješke [uredi - уреди]
- ↑ James D. Ackerman (jun 2003). "Vanilla". p. 507. http://www.efloras.org/florataxon.aspx?flora_id=1&taxon_id=134375. pristupljeno na 5. 10. 2011. "vainilla, mala mahuna ili čaška, mahunasto voće"
- ↑ The Herb Society of Nashville (21. 05. 2008.). "The Life of Spice". The Herb Society of Nashville. http://www.herbsocietynashville.org/gardening.htm. pristupljeno na 5. 10. 2011. "(Iz knjige 'Spices of the World Cookbook' - McCormick and 'The Book of Spices' by Frederic Rosengarten, Jr"
- ↑ Janet Hazen (1995). Vanilla. Chronicle Books.
- ↑ Silver Cloud Estates. "History of Vanilla". Silver Cloud Estates. http://www.silvercloudestates.com/vanilla_history.aspx. pristupljeno na 5. 10. 2011.
- ↑ "Faostat". Faostat.fao.org. 16. 12. 2009.. http://faostat.fao.org/site/567/DesktopDefault.aspx?PageID=567. pristupljeno na 5. 10. 2011.
Vanjske veze [uredi - уреди]
- Kako napraviti vanilijin ekstrakt (engleski)
- Historija, klasifikacija i životni ciklus Vanille planifolie (engleski)
