Tommy Robredo

Izvor: Wikipedia
Tommy Robredo

Tommy Robredo
Tommy Robredo

Profesionalna karijera:
{{{prof. karijera}}}
Osobni podaci
Država Španjolska Španjolska
Rođenje 1. maj 1982. (1982-05-01) (32 god.)
Hostalrik, Španija
Prebivalište Sant Kugat del Valjes, Španija
Visina 180 cm
Stil igre Desnom rukom; jednoručni bekhend
Zarada 9.206.018 $
Trener(i) Karim Perona i Salvador Navaro
Pojedinačno
Omjer karijere 417–263 (61.32%)
Osvojeni turniri 10
Najbolji plasman 5. (28. avgusta 2006)
Trenutni plasman 470.
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Flag of Australija Australian Open ČF (2007)
Flag of Francuska Roland Garros ČF (2003, 2005, 2007, 2009)
Zastava Ujedinjenog Kraljevstva Wimbledon 3. kolo (2003, 2009)
Sjedinjene Američke Države US Open 4. kolo (2001, 2004, 2005, 2006, 2008, 2009, 2010)
Završno prvenstvo sezone
Masters kup GF (2006)
Parovi
Omjer karijere 143–152
Osvojeni turniri 4
Najbolji plasman 16. (20. aprila 2009)
Trenutni plasman 245.
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Flag of Australija Australian Open ČF (2003)
Flag of Francuska Roland Garros ČF (2009)
Zastava Ujedinjenog Kraljevstva Wimbledon ČF (2010)
Sjedinjene Američke Države US Open PF (2004, 2008, 2010)
Uspjeh na Grand Slam turnirima
Flag of Australija Australian Open PF (2009)
Timska takmičenja
Davis Cup P (2004, 2008, 2009)
Hopman Cup P (2002, 2010)

Podaci od ponedeljka, 28. maja 2012.

ATP profil
Službena stranica

Tommy Robredo Garses (rođen 1. maja 1982. u Hustalriku, Đironi) je profesionalni teniser iz Španije. Dobio je ime po rok operi grupe Hu (eng. The Who), čiji je njegov otac veliki fan. Njegov najbolji plasman u karijeri bilo je 5. mjesto na ATP listi 28. avgusta 2006. Trenutno je 470. teniser svijeta.

Počeo je profesionalno da se bavi tenisom 1998. godine. Njegov trener je bio Hose Manuel "Pepo" Klavet, koji je bio trener i Fernandu Verdasku. Tomi smatra da je njegov najbolji udarac forhend. Njegova omiljena podloga je crvena šljaka.

Teniska karijera[uredi - уреди]

Robredo je počeo da trenira tenis kada je imao 5 godina. Trenirao ga je otac do 1996. godine kada je postao član Španske teniske federacije u centru d'Alt Rendiment ("Centar visokog učinka"). Postao je profesionalac 1998. godine.

2000.[uredi - уреди]

2000. Robredo je došao do juniorskog finala Roland Garosa i u pojedinačnoj konkurenciji i u parovima. U pojedinačnoj konkurenciji je izgubio od Pol-Anri Matijea, ali u konkurenciji parova je pobijedio sa Lopezom. Takođe je osvojio titulu na juniorskom Otvorenom prvenstvu Australije u konkurenciji parova sa Nikolasom Mahutom. Iste godine je osvojio dva čelindžer turnira, igrao finale trećeg i osvojio titulu u parovima sa Amerikancem Mihaelom Ruselom na četvrtom.

2001.[uredi - уреди]

Godina 2001 bila je sezona proboja za Robreda došao je do svpg prvog ATP finala u Kazablanci i osvojio svoju prvu titulu na turniru u Sopotu. Stigao je do četvrtog kola na dva grend slema; izgubio je od Jevgenija Kafelnikova na Roland Garosu, i dobio je meč protiv tada petog tenisera svijeta Ferera na Otvorenom prvenstvu SAD nakon čega je izgubio od Endija Rodika. Robredo je takođe došao do polufinala još tri turnira i završio sezonu kao drugi najmlađi teniser među prvih 30, iza Endija Rodika.

2002.[uredi - уреди]

Za razliku od prethodne godine, 2002. Robredo nije uspio da stigne do četvrte runde gren slema. Ipak, došao je do svog prvog četvrtfinala masters serije, na mastersu u Rimu, a ubrzo zatim i do svog prvog polufinala masters serije na mastersu u Hamburgu. Polufinala na još tri turnira (u Hertohenbosu, Baštadu i Stokholmu) i četvrtfinale u Štutgartu pomogli su Robredu da još jednu sezonu završi rankiran među 30 najboljih tenisera svijeta. Ove sezone je Robredo prešao brojku od tri miliona dolara zarade od turnira i debitovao je u Dejvis kup reprezentaciji Španije protiv SAD.

2003.[uredi - уреди]

2003. godine Robredo još jednom dospijeva do četvrtfinala Roland Garosa. Na putu do četvrtfinala, Robredo je u pet setova pobijedio tadašnjeg prvog tenisera svijeta, Lejtona Hjuita, i trosrukog šampiona Gustava Kuertena. U četvrtfinalu je igrao još jedan meč od pet setova, u kojem ga je porazio branilac titule Albert Kosta. Prije meča sa Kostom Robredo je izjavio: "Pobijedio sam asa, pobijedio sam kralja", misleći na pobjede nad Hjuitom i Kuertenom. "Sada treba da pobijedim žandara, zar ne? Ako pobijedim Kostu, pobijedio sam cijeli špil karata." Iako nije dospio do četvrtfinala nijednog mastersa u sezoni, dobri rezultati na ostalim turnirima omogućili su Robredu da se prvi put u svojoj karijeri nađe među 20 najboljih tenisera. Sezonu je završio na 21. mjestu.

2004.[uredi - уреди]

Ove godine Dejvis kup reprezentacija Španije, koju su sačinjavali Tommy Robredo, Rafael Nadal, Karlos Moja i Huan Karlos Ferero osvaja Dejvis kup. Iste godine Robredo je osvojio i prestižni turnir u Barseloni savladavši u finalu argentinca Gastona Gaudija rezultatom 6-3, 4-6, 6-3, 3-6, 6-3. Meč je trajao tri časa i 46 minuta. Sezonu je prvi završio među prvih 20.

2005.[uredi - уреди]

Najbolji rezultat u sezoni mu je finale turnira u Estorilu u Aprilu. Takođe je stigao do polufinala turnira u Dubaiju u februaru i do četvrtfinala na Roland Garosu, drugog u karijeri (prvi put je bilo 2003. godine). Došao je i do četvrtog kola na Otvorenom prvenstvu SAD drugu godinu za redom, koje je izgubio od Džejmsa Blejka. Završava sezonu među prvih 20 tenisera drugu godinu za redom [1], kao četvrti najbolje rangirani španski teniser (ostali su Nadal (2), Ferer (15), Ferero (18)).

2006.[uredi - уреди]

Ova sezona bila je najbolja do sad za Robreda. Osvojio je svoju prvu (i za sada jedinu) titulu na turnirima masters serije - u Hamburgu.[2][3] savladavši Radeka Štjepaneka u finalu, i došao 7. mjesta na ATP listi. Zatim je u finalu turnira u Baštadu pobijedio Davidenka i osvojio drugu titulu u sezoni. 2006. Robredo je dospio do četvrte runde svih grend slemova, osim Vimbldona, do finala turnira u Barseloni, tri polufinala (uključujući dva na turnirima masters serije - u Sinsinatiju i Parizu), i tri četvrtfinala (uključujući i četvrtfinale na mastersu u Monte Karlu. Nakon što je kratko bio na najvišoj poziciji u svojoj karijeri - petom mjestu [4], kvalifikovao se za tenis masters kup, na kojem nije stigao dalje od grupne faze.

2007.[uredi - уреди]

Prvi put u karijeri Robredo dolazi do četvrfinala na Otvorenom prvenstvu Australije, u kojem gubi od prvog tenisera svijeta Rodžera Federera. Izgubio je još jedno finale od Federera, na Roland Garosu. Te godine je osvojio i svoju prvu titulu u sezoni, na turniru u Sopotu, pobijedivši u finalu Hosea Akausa. Sezona je bila uspješna za Robreda na tvdoj podlozi. Igrao je tri finala na tvrdoj podlozi: u Oklandu, Pekingu i Mecu, u kojem je osvpjio drugu titulu u sezoni, pobijedivši Endija Marija u finalu. Sezonu je završio na 10. mjestu.

2008.[uredi - уреди]

Sezona je bila loša za Robreda, na većini turnira gubio je u ranoj fazi takmičenja. Ipak je osvojio jednu titule, u Baštadu, pobijedivši u finalu Tomaša Berdiha. Ove sezone Robredo je imao uspjeha u parovima, zajedno sa zemljakom Rafaelom Nadalom osvojio je titulu na mastersu u Monte Karlu. Sezonu je završio na 21. mjestu.

2009.[uredi - уреди]

[[Slika:Tommy Robredo in the 2009 Davis Cup semifinals 01.jpg|desno|300p|mini|Tommy Robredo u polufinalu Dejvis kupa 2009.]] Robredo je počeo sezonu u Sidneju, gdje je izgubio od Marija Ančića 6-2, 6-1. Na Otvorenom prvenstvu Australije bio je postavljen za 21. nosioca. Stigao je do četvrtog kola, gdje ga je porazio Endi Rodik u tri seta: 7-5, 6-1, 6-3. Osvojio je titulu i pojedinačno i u parovima na turniru u Kosta Da Sauipe u Brazilu na šljaci. Naredne sedmice osvojio je titulu u Buenas Ajresu, u Argentini. U maju je došao do četvrtfinala Roland Garosa, koje je izgubio u tri seta od del Potra, 6-3 6-4 6-2. Robredo je stigao do trećeg kola Vimbldona, na kojem je bio 15. nosilac. Na Otvorenom prvenstvu Švedske bio je branilac titule i prvi nosilac. U polufinalu ga je porazio Huan Monako 6-0, 6-2. Zatim je na tri turnira za redom poražen u drugom kolu. Na mastersu u Sinsinatiju je izgubio već u prvom kolu. Uprkos lošim rezultatima na posljednjih pet turnira (u kojima mu je odnos pobjeda 1-5) našao je formu i stigao do 4. kola na Otvorenom prvenstvu SAD, pobijedivši Donalda Janga, Giljerma Garsiju Lopeza i Džejmsa Blejka.

Na svom prvom turniru nakon Otvorenog prvenstva SAD, na Otvorenom prvenstvu Kine izgubio je u drugom kolu od Robina Sederlinga 3-6, 3-6. Zatim je učestvovao na mastersu u Šangaju, gdje je stigao do trećeg kola u kome ga je porazio Rafael Nadal, 1-6, 4-6.

Rezultati pojedinačno[uredi - уреди]

Turnir 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 Pob-por kar.
Otvoreno prvenstvo Australije - - KV 1K 2K 1K 1K 3K 4K ČF 2K 4K 14-9
Otvoreno prvenstvo Francuske - - KV 4K 3K ČF 4K ČF 4K ČF 3K ČF 29-9
Vimbldon - - - 2K 1K 3K 2K 1K 2K 2K 2K 3K 9-9
Otvoreno prvenstvo SAD - - KV 4K 3K 1K 4K 4K 4K 3K 4K 4K 22-9
Pobjede-porazi na grend slemovima 0-0 0-0 0-0 7-4 5-4 6-4 7-4 9-4 10-4 11-4 7-4 9-3 74-36
Tenis masters kup - - - - - - - - GF - 1-2
Indijan Vels masters - - - - 1K 3K 2K 4K 3K 2K 3K 4K 8-8
Majami masters - - - - 2K 2K 4K 3K 2K ČF 2K 3K 8-7
Monte Karlo masters - - - - 1K 3K 1K - ČF 3K 3K 2K 9-7
Rim masters - - - KV ČF 3K 2K 1K 1K ČF ČF 3K 13-8
Madrid masters - - - KV 2K 2K ČF 3K 3K 2K 2K 3K 6-7
Kanada masters - - - - 2K 3K 2K 3K 2K 2K 2K 2K 8-7
Sinsinati masters - - - - 3K 1K PF 2K PF 2K 2K 1K 12-7
Šangaj masters NMS 3K 2–1
Pariz masters - - - 1K 2K 3K 2K ČF PF ČF 2K 3K 17-9
Hamburg masters - - - KV PF 2K 3K 3K P 2K 2K NMS 16-6
Dospio do finala ATP turnira 0 0 0 2 0 1 1 1 3 4 2 2 16
Ukupno titula 0 0 0 1 0 0 1 0 2 2 1 2 9
Pobjede-porazi 0-0 2-2 0-2 37-20 32-26 38-26 43-25 44-24 49-29 49-26 37-23 46-25 377-228
Mjesto na ATP listi na kraju godine 511 249 131 30 30 21 13 19 7 10 21 N/A

Reference[uredi - уреди]