Teorija prava

Izvor: Wikipedia

Teorija prava (ili opća teorija prava) i države je osnovna disciplina znanosti o pravu, odreduje bitna, nezaobilazna obilježja prava i države. Svojim osnovnim i općim odrednicama predhodi svekolikoj teoriji i praksi prava i države, uvodi nas u znanost o pravu. Kao znanost, disciplina, ona istražuje, objašnjava, te iskazuje najuopćenije i bitne odrednice o pravu i državi, utvrđujući i uobličavajući pri tome svoj predmet (što je to pravo i što je država) i njemu (njima) primjerene metode.

Vrijeme stvaranja opće teorije prava je otprilike prije 100 godina. Ustanovljena je u preciznom, misaonom i programatskom smislu u studiji Adolfa Merkela pod imenom „Über das Verhältnis der Rechtsphilosophie zur „positiven“ Rechtswissenschaft und zum allgemeinen Teil derselben" iz 1874. godine.

Opću teoriju prava i države čine:

  • Opći dio – što je opća teorija prava i države, pravo i država u mijeni vremena, pojam o pravu, metodologija prava, znanost o pravu, konstitutivne pretpostavke opće teorije prava, pojam o državi,
  • Teorija prava – aksiološka teorija o pravu, sociološka teorija o pravu, dogmatska teorija o pravu,
  • Teorija države - sadržaji tj. bit i oblici tj. organizacija vlasti u državi.

Literatura[uredi - уреди]

  • Miličić, V., Opća teorija prava i države, 2. izdanje, Zagreb, 2003.
  • Pavčnik, M., Teorija prava: Prispevek k razumevanju prava, 2. izdanje, Ljubljana, 2003.
  • Perić, B., Država i pravni sustav, 3. izdanje, Zagreb, 1988.
  • Perić, B., Struktura prava, 10. izdanje, Zagreb, 1988.
  • Visković, N., Argumentacija i pravo, Split, 1997.
  • Visković, N., Jezik prava, Zagreb, 1989.
  • Visković, N., Pojam prava: Prilog integralnoj teoriji prava, 2. izdanje, Split, 1981.
  • Visković, N., Teorija države i prava, 2. izdanje, Zagreb, 2006.
  • Vrban, D., Država i pravo, Zagreb, 2003.