Sulejman Pačariz
Sulejman Pačariz | |
---|---|
{{{lived}}} | |
Pripadnost | |
Godine službe | 1941–1945 |
Čin | Pukovnik[1] |
Jedinica | * odred Muslimanske milicije Sandžaka iz Hisardžika (srp. Пачаризовци) |
Bitke/ratovi | Drugi svjetski rat u Jugoslaviji |
Sulejman Hafiz Pačariz (1900 — 1945) je bio islamski sveštenik i komandant odreda Muslimanske milicije Sandžaka u Hisardžiku (Prijepolje u Srbiji) tokom drugog svetskog rata.[2][3] Kada je Nemački Rajh preuzeo kontrolu nad Sandžakom 1943 Pačariz je bio postavljen za komandanta SS Polizei-Selbstschutz-Regiment Sandschak. Odred Muslimanske milicije pod njegovom kontrolom je bio poznat kao Pačarizovci.[1] Komandovao je odredom navodno jašući crnog konja.[4] Uhapšen je 1945 godine, osuđen na smrt zbog krivice za masakre civila i streljan kao ratni zločinac.
Drugi svetski rat[uredi | uredi kod]
Sa Ustašama[uredi | uredi kod]
Na početku drugog svetskog rata u Jugoslaviji Ustaše su okupirale Sandžak i pripojile ga ND Hrvatskoj i osnovale Muslimansku miliciju Sandžaka a Pačariza i više drugih viđenijih Muslimana postavile na plaćene pozicije komandanata pojedinih lokalnih odreda. U startu su im dodeljeni činovi majora i angažovani u akcijama usmerenim protiv Srpskog stanovništva.[5] Do septembra 1941 Ustaše su predale kontrolu nad Sandžakom Italijanima.
Sa Italijanskim fašistima[uredi | uredi kod]
Krajem jeseni crnogorski komunisti su pregovarali sa Pačarizom ali nisu uspeli da ga ubede da se pridruži partizanima. Pačariz je u svoj odred mobilisao muslimane iz Prijepolja, na desnoj obali Lima i u bivšim opštinama Velika Župa i Seljašnica. Njegov odred su inicijalno naoružale Ustaše a zatim Italijani.[6] Pačariz je često prijavljivao veći broj milicionera pod svojom komandom i za sebe zadržavao njihove mesečne plate koje su dobijali od Italijana.[7]
Polovinom novembra 1941 odred od oko 40 vojnika četničkog odreda JVuO iz Kosatice je pokušao da razoruža odred Muslimanske milicije pod komandom Pačariza. Milicioneri su odbili da predaju oružje i u okršaju koju je usledio dva milicionera su poginula a jedan četnik je bio ranjen. Za osvetu su Pačarizovci napali deo mesta Kosatica naseljen Srbima, zarobili, mučili i ubili 7 Srba iz Kosatice.[8]
Bitka za Sjenicu[uredi | uredi kod]
Snage Muslimanske milicije iz Hisardžika pod komandom Pačariza su 22 decembra 1941 zajedno sa odredom Muslimanske milicije iz Sjenice uspešno odbile napad Partizana koji su pokušali da zauzmu Sjenicu. U ovoj bici je bilo zarobljeno 7 partizana koje je Pačariz povremeno posećivao u zatvoru u Sjenici.[9] U februaru In February 1942 komanda italijanskih snaga u Prijebpolje je naredila Pačarizu da ide u Sjenicu u dovede 18 zarobljenih partizana zarobljenih 22 decembra 1941. Italijani su nameravali da razmene zarobljene partizane za zarobljene Italijanske vojnike. Pačariz je sproveo 13 partizana do Prijepolja ostavljajući 5 ranjenih partizana u Sjenici.[10][11] Svi partizani koje je Pačariz doveo Italijanima su streljani u Purića potoku ispod Srijeteža.[12]
Pačariz je osnovao takozvani leteći vod od svojih najlojalnijih ljudi. Upotrebljavao ih je da prisilno mobiliše ljude i da prisiljava bogatije muslimane da kupuju oružje od njega. Oni koji bi mu se suprotstavili bili su brutalno pretučeni i terorisani.[13] Zajedno sa ostalim komandirima Muslimanske milicije Sandžaka, učestvovao je na konferenciji u Godijevu[14] i složio se sa planom napada na Srpska sela u blizini Sjenice i ostalim delovima Sandžaka.[15]
Sa Nemačkim nacistima[uredi | uredi kod]
Kada je bio postavljen na poziciju Höhere SS-und Polizeiführer Sandschak (visoki SS i policijski lider Sandžaka) u septembru 1943, Karl von Krempler je bio poznat kao "princ Sandžaka" nakon relativno uspešnog formiranja SS Polizei-Selbstschutz-Regiment Sandschak. U oktobru je otišao u Sandžak i preuzeo kontrolu nad lokalnim dobrovoljačkim milicijama od oko 5.000 antisrba i antikomunista sa sedištem u Sjenici. Ova formacija je ponekad zbog toga nazivana Kampfgruppe Krempler ili "Muselmanengruppe von Krempler". Karl von Krempler je postavio Pačariza kao formalnog komandanta ove jedinice, ali je u suštini on ostao suštinski komandant jer je bio ključna osoba za obuku i obezbeđivanje nemačkog oružja i municiije.[16]
Pačariz se sa svojim trupama u novembru 1944. povukao u Sarajevo, gdje je SS Polizei-Selbstschutz-Regiment Sandschak stavljena pod komandu ustaškog generala Vjekoslava Maksa Luburića. Pačariz je unaprijeđen u čin ustaškog pukovnika.
Smrt[uredi | uredi kod]
Pačariz je zarobljen 1945. u blizini Banje Luke, osuđen je na smrt zbog ratnih zločina nad civilima i streljan je kao ratni zločinac.[17]
Posvećena mu je jedna pesma.[18] U čast Sulejmana Pačariza je jedna ulica u Sarajevu nazvana njegovim imenom.[19]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Miloš, Stojan (2004). Bleiburg i križni put: zločin bez kazne. Ogranak Matice hrvatske Livno, Hrvatski informativni centar. str. 254. ISBN 978-953-6058-36-5. »Prema imenu pukovnika ustaške vojnice Sulejmana efendije Pačariza«
- ↑ Simpozijum seoski dani Sretena Vukosavljevića. Opštinska zajednica obrazovanja. 1982. str. 107.
- ↑ Bojović, Jovan R.; Šibalić, Mijuško (1979). Durmitorska partizanska republika: materijali sa naučnog skupa održanog u Žabljaku 24, 25 i 26, avgusta 1977. godine. Istorijski in-t SR Crne Gore. str. 382.
- ↑ Muñoz, Antonio J. (2001). The east came west: Muslim, Hindu and Buddhist volunteers in the German armed forces, 1941-1945. Axis Europa Books. str. 289. ISBN 978-1-891227-39-4.
- ↑ Serbia), Vojnoistorijski institut (Belgrade, (1969). Zbornik Dokumenta. str. 399.
- ↑ Radaković, Petko (1981), „Muslimanska milicija u službi okupatora” (Serbian), Užička Republika, Zapisi i sećanja - I, Užice: Muzej ustanka 1941, pp. 660, 661
- ↑ (Живковић 2017, p. 435): "... Он је са друге стране, Италијанима у Пријепољу пријављивао често већи број бораца од оног који га је тренутно пратио, а допунска следовања у храни и плате (око 1.000 лира месечно по милицајцу) узимао за себе."
- ↑ Radaković, Petko (1981), „Muslimanska milicija u službi okupatora” (Serbian), Užička Republika, Zapisi i sećanja - I, Užice: Muzej ustanka 1941, pp. 662, 663
- ↑ Djurašinović-Kostja, Vojin (1961). Stazama proleterskim. Prosveta. str. 395.
- ↑ Ćuković, Mirko (1964). Sandžak. Nolit-Prosveta. str. 253.
- ↑ Vujačić, Rada (1975). Žene Srbije u NOB. Nolit. str. 528.
- ↑ Radaković, Petko (1981), „Muslimanska milicija u službi okupatora” (Serbian), Užička Republika, Zapisi i sećanja - I, Užice: Muzej ustanka 1941, p. 662
- ↑ Radaković, Petko (1981), „Muslimanska milicija u službi okupatora” (Serbian), Užička Republika, Zapisi i sećanja - I, Užice: Muzej ustanka 1941, p. 661
- ↑ Pajović, Radoje; Željeznov, Dušan; Božović, Branislav (1987). Pavle Đurišić, Lovro Hacin, Juraj Špiler. Centar za informacije i publicitet. str. 245. ISBN 978-86-7125-006-1.
- ↑ Redžić, Vučeta (2002). Građanski rat u Crnoj Gori: Dešavanja od sredine 1942. godine do sredine 1945. godine. Stupovi. str. 61.
- ↑ "The Moslem Militia and Legion of the Sandjak" in Axis Europa Magazine, Vol. II/III (No. 9), July–August–September 1996, pp.3-14.
- ↑ Vojnoistorijski institut (Belgrade, Serbia). Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavija. Vojnoistorijski institut. str. 32.
- ↑ Etnografski institut, Srpska akademija nauka iumetnosti (1960). Posebna izdanja. Naučno delo. str. 28.
- ↑ Pukovnik NDH u Sarajevu: Ko je bio Sulejman Pačariz? - Oslobođenje, Matea Jerković, 26/01/2021
Literatura[uredi | uredi kod]
- Живковић, Милутин Д. (2017). Санџак 1941–1943. Филозофски Фалултет, Универзитет у Београду.
- Željko Karaula, Prilog za biografiju vođe muslimanske milicije u Sandžaku Sulejmana Pačariza (1895.-1945?), Almanah - Časopis za proučavanje, prezentaciju i zaštitu kulturno-istorijske baštine Bošnjaka/Muslimana, br. 91-92., 2023., str. 55-124.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- KAKO JE ZAVRŠIO SULEJMAN-HODŽA PAČARIZ Jedan od muslimanskih junaka Drugog svjetskog rata Arhivirano 2014-04-27 na Wayback Machine-u - The end of Sulejman-Hodža Pačariz, one of Muslim heroes during the Second World War, published in the Croatian language