Suđenje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Suđenje je postupak pred sudom, u savremenom pravu obično regulisan ustavom i zakonom, putem koga se rešava određeni spor između stranaka (u slučaju na primer građanskog i raznih grana međunarodnog prava) ili odlučuje o krivici okrivljenog (u slučaju krivičnih postupaka). Sudovi pred kojima se odvijaju suđenja su obično tela u sastavu državnog aparata, za koje je u demokratskim zemljama karakteristična nezavisnost u radu.


Istorija[uredi | uredi kod]

Začeci suđenja se javljaju još u praistoriji. Suđenja su tada bila pre svega okupljanja članova plemena koji su zajednički odlučivali o krivici određenog člana. Suđenja se razvijaju i usložnjavaju sa nastankom države, a posebno visok nivo dostižu u staroj Atini i Rimu.

Izvestan pad kvaliteta i povratak na neka iracionalna sredstva u suđenju vidljiv je u ranom srednjem veku, ali će se to vremenom menjati tokom Prosvetiteljstva i kasnije. Suđenja kakva poznajemo danas vezuju se pre svega za kraj 19. i početak 20. veka.


Postupak[uredi | uredi kod]

Postupak suđenja u velikoj meri zavisi od pravnog sistema određene zemlje, ali u najgrubljim crtama suđenje se uvek odvija pred sudijom, jednim ili više, a tu mogu biti prisutni i drugi učesnici u presuđivanju, poput porote. Drugi neizostavni element suđenja su učesnici postupka - strane u postupku, koji se uobičajeno nazivaju stranke. Strana koja je podnela tužbu i tako započela suđenje naziva se tužilac, a druga strana se u građanskim postupcima naziva tuženi a u krivičnim okrivljeni. Stranke u postupcima u daleko najvećem broju građanskih slučajeva zastupaju zastupnici - advokati, dok je u krivičnom postupku karakteristično da zastupnika ima okrivljeni. Taj zastupnik naziva se branilac. Tok suđenja obično se sastoji u izvođenju dokaza na različite načine, pre svega saslušavanjem svedoka i pokazivanjem materijalnih dokaza. Ova faza naziva se glavni pretres i često se poistovećuje sa suđenjem u celini. U širem smislu suđenjem se naziva čitav spor ili postupak, mada je to obično u kolokvijalnom govoru.

Suđenje se okončava presudom, koja može u potpunosti ili delimično prihvatiti ili odbiti navode iz tužbe.

Vidi još[uredi | uredi kod]

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]