Stjepan Krizin Sakač

Stjepan Krizin Sakač D. I. (Kapela Kalnička, 1890. - Rim, 23. kolovoza 1973.), hrvatski je svećenik i historičar iz reda isusovaca. Otac je suvremene hrvatske iranistike.

Biografija

Rodio se je u zagorskom selu Kapeli Kalničkoj 1890. godine. Studirao je u Rimu na Germanicumu od 1910., a doktorirao 1912. na Gregoriani. Studirao je u na Orijentalnom institutu i u Innsbrucku. Poslije je bio rektorom tog istog Orijentalnog instituta.

Za vrijeme Balkanskih ratova htio se dragovoljno pridružiti bugarskoj vojsci pri izgonu osmanske vlasti iz njihove zemlje. No, 1914. je pristupio papinskoj Švicarskoj gardi a iduće godine u isusovce. Dvije godine poslije u Zagrebu je primio svećeničke sakramente. Bio je u Sarajevu gdje je obnašao dužnost rektora na sarajevskoj bogosloviji. Već 1924. se je vratio u Rim, a suputnik mu je bio Alojzije Stepinac. Ondje je predavao na Orijentalnom papinskom institutu. Proslavio se kao historičar i razvojem teorije o iranskom podrijetlu Hrvata.

Kao historičar se istakao zanimljivom radovima na temu ranohrvatske historije. Tako je o međunarodnom mirovnom ugovoru, koji Konstantin Porfirogenet spominje u De administrando imperio, a kojim Hrvati poslije krštenja postaviše vlastoručni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivom vjerom zakleše sv. Petru da nikada neće provaljivati u tuđe zemlje niti ondje ratovati, već da će radije živjeti u miru sa svima koji to budu htjeli, a zauzvrat, od neimenovanog pape su dobili "molitvu (obećanje) da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodi provale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom.", napisao raspravu koja je bila opažena u znanstvenoj javnosti, a zbog njene važnosti, prevedena je na španjolski. Njome je dokazao da je taj ugovor istinit, a papa iz tog ugovora bi trebao biti sveti Agaton. Osim toga, utvrdio je temeljem papine poslanice bizantskom caru Konstatinu IV. iz 680. godine odaslane sa rimskog uskrsnog crkvenog sabora, da su još 680. među Slavenima djelovali biskupi, odnosno da je kršćanstvo još prije primilo korijena među Slavenima ("...Između barbarskih naroda, kako Langobarda tako i Slavena, također u sredini Franaka i Gala, nalaze se mnogi od mojih sluga (tj. biskupa), koji se s obzirom na apostolsku vjeru ne prestaju revno mučiti..."). Zaključio je da ti Slaveni iz papina pisma mogu biti jedino Hrvati, budući da su ini Slaveni pokrštavani tek krajem 8. i početkom 9. stoljeća. Agatonova poslanica potvrđuje da su već te 680. Hrvati imali biskupe koji su ih duhovno opsluživali. Radi se o tome što su poslanicu potpisali nazočni biskupi, a među njima je bio i biskup sa Istre, no ne i iz ostalih hrvatskih krajeva. Sa Sakačevim su se stavom složili hrvatski historičari Dominik Mandić i Marković.

Bio je član utemeljiteljskog Odbora i Upravnog vijeća Bratovštine sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama. Krunoslav Draganović ga navodi kao osobu čija je zamisao bila ta Bratovština

Opus

• Ugovor pape Agatona i Hrvata proti navalnom ratu: (oko g. 679), 1931.
• Otkuda Hrvatima "Ban"?, 1939.
• Krapina, Kijev, Ararat: krapinska, kijevska i armenska priča o trojici braće i jednoj sestri : pogled u život Hrvata VII. vijeka, 1940.
• Tragovi staroiranske filozofije kod Hrvata jo dvojno-petornom sistemu naziva 7 dana u tjednu, 1943. („Život“ – God. XXIV., br. 1., Zagreb, siječanj 1943. god.)
• "Iranische Herkunft des kroatischen Volksnamens", ("Iransko podrijetlo imena hrvatskog naroda") S. Sakač, Orientalia Christiana Periodica. XV (1949.), 813-340.
• "The Iranian origin of the Croatians according to Constantine Porphyrogenitus", u "The Croatian nation in its struggle for freedom and independence" (Chicago, 1955.); za druga djela, vidjeti cf. "Prof. Dr. Stjepan Krizin Sakac - In memoriam" Milana Blazekovića

Pisao je za list Obnovljeni život.

Postumno je objavljeno Hrvati do stoljeca VII., Opseg 1, 2000. godine, urednika Darka Sagrka i stručnog suradnika Huseina Kadića.

Hrvatski znanstvenik Ivan Biondić predložio je da se Staroslavenski institut Svetozar Rittig preimenuje u Starohrvatski institut Stjepan Krizin Sakač.