Sottomarina

Izvor: Wikipedia
Sottomarina
Sottomarina
Država  Italija
Stanovništvo oko 20 000
Površina 1.5 km²
Sottomarina na karti Venecijanska laguna
Sottomarina
Sottomarina
Sottomarina na karti Venecijanske lagune

Sottomarina je pješčani otok u Venecijansku lagunu, i kvart (frazione) grada Chioggie poznato odredište turista u Venetu.

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Sottomarina je zadnji pješčani otok na jugu, u produžetku Pellestrine koji zatvara Venecijansku lagunu. Otok ima trokutasti oblik, dug je 5, 5 km, a širok prosječno 300 m, od Venecije je udaljen 22 km.[1]

Veći dio Sottomarine su duge pješčane plaže smješene na istočnoj Jadranskoj obali otoka. Naselje je podignuto na obali okrenutoj prema laguni i Chioggi, sa kojom je povezana brojnim mostovima poput Venecije. Današnja Sottomarina je ladanjsko naselje sa više od 60 hotela i 17 kampova, i brojnim objektima namjenjenim kupačima. Na južnoj strani otoka nalazi se parkovna zona koju zatvara rijeka Brenta koja tu utječe u Jadransko more. U staroj jezgri ima nekoliko srednjovjekovnih crkava.

Historija[uredi - уреди]

Sottomarina je naselje još i rimskih vremena, u 7. stoljeću zvala se Clodia minor (Chioggia se zvala Clodia major), naseljem je upravljao tribun. Sa Chioggiom s kojim je tvorila jednu komunu bila je povezana kamenim mostom, imala je brojne crkve, bolnicu i kaštel s tornjem. Naselje je razoreno 1379, za vrijeme Rata za Chioggiu između Republike Genove i Mletačke Republike Nakon toga otok je napušten, teren je postao močvaran zbog stalnih poplava sa Jadrana i Brente.

Pogled na Sottomarinu iz zraka

Ponovno je naseljena u 17. stoljeću, stanje se još više poboljšalo u 18. st. izgradnjom Murazza kojim je istočna (jadranska) obala otoka ojačana valobranom zidanim od velikih kamenih blokova (to je napravljeno i na susjednom otoku Pellestrini). Veliko poboljšanje napravljeno je krajem 19. st. kad je premješteno korito rijeke Brente, i 1930. izgradnjom brane južno od luke u Chioggi (San Felice) tako da je se otok počeo povećavati za oko 3 metara godišnje.[1]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]