Skenderbeg

Izvor: Wikipedia
Skenderbeg

Đerđ Kastriot Skenderbeg (albanski: Gjergj Kastrioti Skënderbeu; 6. maj 1405. — 17. januar 1468) je bio srednjevekovni plemić.

Rođen je u okolini makedonskog grada Debra u pograničnom području između današnje Makedonije i Albanije, u jednom od dva sela pod kontrolom njegovog dede Pavla Kastriota, Osmanskog vazala. Sa osamnaest godina je otišao u Jedrene i stupio u uspešnu službu sultanu dostigavši poziciju sandžakbega Debarskog sandžaka 1440 godine. Posle poraza u bici kod Niša 1443 godine je bio među poraženim osmanskim vojskovođama koji su pogrešno procenili da je Osmansko carstvo uništeno. Dezertirao je iz redova osmanske vojske i sa 300 vojnika pod svojom komandom na prevaru preuzeo kontrolu nad Krojom u Albaniji iz koje je sa manje ili više uspeha narednih 25 godina ratovao protiv Osmanskog carstva a povremeno i protiv Mletačke Republike ili u Italiji za račun Napuljskog kralja.

Zbog borbe protiv Osmanlija je bio glorifikovan, u početku od strane katoličke crkve a počev od 19. veka i od strane srpskih a zatim naročito albanskih nacionalista koji su njemu i njegovoj borbi pripisivali nacionalni karakter.

Sadržaj/Садржај

Poreklo i mladost [uredi - уреди]

Grb porodice Kastrioti.

Skenderbeg potiče iz albanske feudalne porodice Kastriota, i bio je sin Jovana Kastriote. Prema Gibonu[1], Jovan Kastriot je bio princ Epira, koji je uključivao Mat, Kruje, Mirdita i okolinu Debra[2]. Njegova majka Vojislava, bila je princeza iz porodice Tribalda[3](iz oblasti Makedonije) ili iz plemićke porodice Muzaka[4]. Brojni savremeni istoričari smatraju da je Vojislava bila Srpkinja i da je verovatno pripadala porodici Branković.[5][6][7]

Njegov otac Jovan Kastriot je bio među prvima koji se suprotstavio upadima Bajazita I, međutim njegov otpor nije imao većeg efekta. Sultan ga je naterao da plaća danak, a da bi osigurao Jovanovu vernost Osmanlije su odveli Đurađa i njegovu braću u Jedrene da služe sultanu.

Služba u otomanskoj vojsci [uredi - уреди]

Đerđ Kastriot je prešao u islam[8] i završio vojnu školu u Jedrenima (Adrijanopolj), te je ratovao u turskoj vojsci i odneo mnoge pobede za Otomansko carstvo. Za svoje vojne zasluge, dobio je nadimak Iskander beg (tur. İskender - Aleksandar), čime se poredilo njegovo ratničko umeće sa Aleksandrom Velikim[1].

Borba protiv Turaka [uredi - уреди]

Albanci u borbi sa Turcima

Kada je Janoš Hunjadi porazio Turke kod Niša 1443. godine, Skenderbeg je napustio tursku vojsku[9], vratio se u zavičaj i ponovo prihvatio hrišćanstvo. Na prevaru je preuzeo kontrolu nad Krojom iz koje je vodio borbu protiv Osmanskog carstva, Mletačke republike i neprijatelja Napuljskog kralja narednih 25 godina.[10]

Pod pokroviteljstvom Venecije Skenderbeg je određen da komanduje vojnim savezom plemića iz severne Albanije i Zete u okviru Lješke Lige u martu 1444.[11]

Osmanlijsko carstvo je od 1443. do 1478. četiri puta bezuspešno pokušalo da osvoji Kroju. U dva pohoda puta je turski sultan lično predvodio vojsku. 1450. je turska vojska bezuspešno opsela Kroju, ali je Murat II morao da se povuče. 1457. se Skenderbeg povlaći u planine pred turskom vojskom, koja je provalila preko Albanije u Zetu. Kroja je bez uspeha opsađivana i 1466. i 1467.[12]

Katolička crkva je glorifikovala Skenderbegov otpor Osmanlijama a papa mu je dodelio titulu Athleta Christi. Najveći deo Epira je počev od 1385 godine bio pod kontrolom Osmanlija koje su formirale Albanski vilajet. Tokom 15. veka su Osmanlije osvojile Bosnu, Srpsku despotovinu i vizantijski Carigrad. Skenderbeg u Kroji je odolijevao sve do 1468.

Smrt [uredi - уреди]

17. januara 1468. godine, u Lezhi, Skenderbeg se razbolio od malarije od čega se nije uspio oporaviti te je umro.

Nakon Skenderbegove smrti Kroja potpada pod direktnu mletačku kontrolu sve dok je nije zauzela otomanska vojska 1478. godine. Kroja i teritorija koja je svojevremeno bila pod Skenderbegovom kontrolom je ostala u sastavu Otomanskog carstva sve dok ih 1912 godine, tokom Prvog Balkanskog rata, nije zauzela vojska Kraljevine Srbije.

Nasleđe [uredi - уреди]

Skanderbegova utvrda u Kroji

Opjevan je u narodnim pjesmama i obrađen u književnosti kao lik romantičnog borca za slobodu. Pored narodnih epskih pjesnika, i nekoliko europskih umjetnika u njegovom je liku pronašlo inspiraciju. Tako je Antonio Vivaldi napisao operu Skenderbeg.

Albanci su u njegovu čast grad Srbica na Kosovu nazvali Skenderaj,a snimljeno je i nekoliko filmova od kojih je svetski najpoznatiji albansko-sovjetski Veliki ratnik Skenderbeg pobjednik festivala u Kanu 1954. godine.

Izvori [uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 Edward Gibbon, 1788, History of the Decline and Fall of the Roman Empire, Volume 6, Deo o Skenderbegu na engleskom
  2. Edwin E. Jacques, The Albanians: An Ethnic History, 1994, p. 179
  3. Camille Paganel, 1855, "Histoire de Scanderbeg, ou Turcs et Chrétiens du XVe siècle"
  4. Hodgkinson, Harry. Scanderbeg: From Ottoman Captive to Albanian Hero. I. B. Tauris. ISBN-13: 978-1850439417
  5. Jazexhi, Olsi (2002) "Another approach towards certain "exported" myths on Albanian historiography between occident and islam" Pisa: Edistudio di Brunetto Casini p. 98 http://pdc.ceu.hu/archive/00003852/01/Albanian_Identities.pdf "Scanderbeg ... No matter what the historical facts might have been twisted, he is and will never be accepted from Albanian Muslims as the greatest defender of Christianity against Islâm or as a symbol of Albanian-Serbian brotherhood (since his mother was a Serb woman).." 
  6. Petrovski, Boban (2006), Воисава Трибалда (Voisava Tribalda), Skopje, http://www.makedonika.org/whatsnew/nikolazezov/Petrovski,%20B.%20-%20Voisava%20Tribalda.pdf 
  7. Schmitt, Oliver Jens (2008), Kosovo: kurze Geschichte einer zentralbalkanischen Landschaft, Wien: Bohlau Verlag, ISBN 978-3-8252-3156-9, http://books.google.com/books?id=h16vmlMd2RcC&pg=PA62&dq=mutter+skanderbeg+inauthor:oliver+inauthor:jens+inauthor:schmitt&hl=en&ei=lvCcTZP8FY_FswaMsfm2Bg&sa=X&oi=book_result&ct=result&resnum=2&ved=0CC0Q6AEwAQ#v=onepage&q=mutter%20skanderbeg%20inauthor%3Aoliver%20inauthor%3Ajens%20inauthor%3Aschmitt&f=false 
  8. Rendina, Claudio (2000). La grande enciclopedia di Roma. Rome: Newton Compton. ISBN 88-8289-316-2.
  9. James Emerson Tennent, 1845, The History of Modern Greece, from Its Conquest by the Romans B.C.146, to the Present Time
  10. Marin Barleti, 1508, Historia de vita et gestis Scanderbegi Epirotarum principis
  11. K. Jireček, Ist. Srba I, 367-368.
  12. Dimitrije Bogdanović, Knjiga o Kosovu

Vidi još [uredi - уреди]

Vanjske veze [uredi - уреди]

Vikizvornik
Vikimedijina ostava ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: