Siborgijum

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Db - Sg - Bh
W
Sg
 

Važniji podaci
Ime, simbol, atomski broj Siborgijum, Sg, 106
Pripadnost skupu prelaznih metala
grupa, perioda VIB, 7
atomska masa 263 u
elektronska konfiguracija [Rn]5f146d47s2
e- na energetskim nivoima 2, 8, 18, 32, 32, 12, 2
oksidacioni broj bez podataka
agregatno stanje bez podataka
elektronegativnost bez podataka
Najstabilniji izotopi
izotop zast. v.p.r. n.r. e.r. MeV p.r.
261Db (veš.) 0,230 s α 9,810 257Rf
263Db (veš.) 0,800 s α 9,690 259Rf
Tamo gde drugačije nije naznačeno,
upotrebljene su SI jedinice i normalni uslovi.

Objašnjenja skraćenica:

zast.=zastupljenost u prirodi,
v.p.r.=vreme polu raspada,
n.r.=način raspada,
e.r.=energija raspada,
p.r.=proizvod raspada,
z.e=zarobljavanje elektrona

Siborgijum (Sg, latinski - seaborgium),prethodno je nosio ime Unnilhexium (Unh) - je prelazni metal. Naziv je dobio po prezimenu američkog hemičara Glenna T. Seaborga.

Verovatno poseduje izotope čije se atomske mase nalaze između 258-264.

Izotop 264 je dobien 1986. godine bombardovanjem izotopa 249 Cf jedrima izotopa 16 oksida.

Ovaj element se ne javlja u prirodi. Do sada je dobijeno samo nekoliko njegovih atoma. Pretpostavlja se da se siborgijum nalazi na Suncu i na još nekim zvezdama srednje veličine.

Njegove fizičke i hemijske osobine nisu poznate, ali pretpostavlja se da je on metal sličnih osobina kao i hrom.

Njegova elektronska konfiguracija takođe nije poznata jer je dobijen u obliku plazme. Po pravilima ona bi trebala da bude: radon + 5f146d47s2