Privilege (film)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Privilege
RežijaPeter Watkins
ProducentJohn Heyman
ScenarioNorman Bogner
Uloge
MuzikaMike Leander
FotografijaPeter Suschitzky
MontažaJohn Trumper
DistribucijaUniversal Pictures
Datum(i) premijere
1967 (1967)
Trajanje103 min.
Zemlja Ujedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Budžet700.000 $[1]

Privilege (sh. Povlastica) je britanski igrani film snimljen 1967. godine u režiji Petera Watkinsa. Po žanru predstavlja kombinaciju science fictiona, političke satire i crne komedije. Protagonist, čiji lik tumači Paul Jones, je mladi rock pjevač koji u Britaniji 1970-ih (tada u bliskoj budućnosti) sticajem okolnosti postaje zvijezda čija ga popularnost čini apsolutnim autoritetom za mlade generacije. Radnja prikazuje kako to nastoje iskoristiti vlastodršci kako bi ne samo očuvali dotadašnji poredak, nego i inicirali povratak tradicionalnih kršćanskih vrijednosti, ali i britanskog imperijalizma.

Privilege je Watkins snimio nedugo nakon što je zbog kontroverzi vezanih za svoj igrano-dokumentarni film War Game prognan sa BBC-ja, te je u njemu velikim dijelom nastojao iskazati svoje nezadovoljstvo britanskim establišmentom. Sa druge strane, u filmu se vidio i izuzetno kritičan odnos prema tadašnjoj pop kulturi koju su simbolizirale mlade rock zvijezde, a za koje je Watkins smatrao da može postati novo oruđe manipulacije masama. Privilege se svojim stilom naslanjao na njegove ranije radove, odnosno koristio pseudodokumentarni stil. Na njegov sadržaj je velikim dijelom uticao i Lonely Boy, kanadski dokumentarni film posvećen popularnom pjevaču Paulu Anki iz 1962. godine.

Watkinsov je film nakon premijere dobio uglavnom loše kritike, a što se danas uglavnom tumači time da je njegova poruka bila neshvaćena ili suprotna očekivanjima inteligencije, tada pod snažnim dojmom generacijskog jaza i burnih društvenih promjena koje će sljedeće godine eskalirati u masovne proteste širom sviejta. Jonesu, rock pjevaču koji će decenijama kasnije postati preporođeni kršćanin, to je bio jedini važniji glumački nastup, isto kao i Jean Shrimpton, popularnoj manekenki i ikoni tadašnjeg svingajućeg Londona. Kritičari su, međutim, sa protokom vremena počeli daleko više cijeniti Watkinsov, pogotovo kada su u njegovom sadržaju prepoznali naznake trendova koji su se nakon nekog vremena pretvorili u stvarnost, bilo da je riječ o manipulacijama pop ikonama, bilo o tzv. Trećem putu (prepoznatom u službenoj ideologiji buduće britanske vlade koju u filmu čini koalicija konzervativaca i laburista), bilo o korištenju rock muzike za promoviranje ekstremne desnice i neofašizma.

Uloge[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Alexander Walker, Hollywood, England, Stein and Day, 1974 p345

Vanjske veze[uredi | uredi kod]