Primarna literatura

Izvor: Wikipedia

Primarna literatura ili primarni izvori su dokazi iz prošlosti koji su napisani iz prve ruke od strane osobe prisutne u vrijeme događanja, uključujući dnevnike ili artefakte. Oni također mogu biti i dokumenti, snimke ili izvori informacija stvoreni u vrijeme proučavanja od strane autorativnog izvora koji ima izravno znanje o događajima koji se opisuju.

Primarni izvori su opisani kao oni izvori najbliži podrijetlu informacije ili ideje unutar studije. Mogu sadržavati originalno istraživanje ili novu neobjavljenu informaciju te pružaju istraživaču direktnu, neposrednu informaciju o objektu studije.

Primarni izvori se razlikuju od sekundarnih koji često citiraju, komentiraju ili su građeni na primarnim izvorima, no termin primarni i sekundarni je relativan te ovisi o kontekstu u kojemu je rabljen.

Definicija ovisno o akademskoj disciplini[uredi - уреди]

Humanističke znanosti[uredi - уреди]

Primarni izvor, u humanističkim znanostima, može biti definiran kao nešto što je stvoreno ili tijekom perioda dok je bilo proučavano ili nakon od strane individualaca reflektirajući se na njihovo upletanje u događaje u to vrijeme.

Društvene znanosti[uredi - уреди]

U društvenim znanostima, definicija primarnog izvora bi bila proširena da uključuje brojčane podatke koji su bili prikupljeni za analizu odnosa među ljudima, događajima i njihova okružja.

Prirodne znanosti[uredi - уреди]

U prirodnim znanostima, primarni izvor može biti definiran kao izvještaj originalnih pronalazaka ili ideja. Ti se izvori često pojavljuju u obliku članaka o istraživanju sa sekcijama o metodama i rezultatima.

O primarnim izvorima si možemo postaviti pet glavnih pitanja: Tko, Što, Kada, Gdje i Zašto, također poznatih kao five W's na engleskom – who, what, when, where i why.

Klasifikacija izvora[uredi - уреди]

Cilj klasificiranja izvora jest da se ustanovi neovisnost i pouzdanost izvora. Postoji klasifikacija izvora po raznim disciplinama:

  • U znanstvenoj literaturi, primarni izvor je originalna publikacija znanstvenikovih podataka, rezultata i teorija.

Pisani izvori[uredi - уреди]

Pisani izvori mogu biti podijeljeni u tri glavna tipa:

  • Diplomatski izvori
    • uključuju povelje i druge legalne dokumente koji obično prate zadani format.

Zaključak[uredi - уреди]

U praksi, neki su primarni izvori uništeni, dok drugi nisu dostupni za istraživanje te je tada istraživač primoran koristiti sekundarne izvore. No, koliko god su primarni izvori originalni i neposredni ne znači da su uvijek vjerni, točni ili potpuni. Ponekad mogu biti izmjenjeni ili izvrgnuti te time gube svoju vrijednost.