Plisten

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Plisten (starogrčki: Πλεισθένης) ime je nekoliko ličnosti u grčkoj mitologiji koje vode poreklo od Tantala.

Pelopov sin[uredi | uredi kod]

Plisten je bio sin Pelopa, Tantalovog sina i kralja Pise u Elidi, i Hipodamije.[1] Njegova su braća bili Atrej i Tijest.

Atrejev sin[uredi | uredi kod]

Plisten je bio sin Atreja i Erope ili Erifile, kćerke Katrejeve.[2][3] Prema Hesiodu, Plisten se oženio Kleolom, kćerkom Dijasovom, koja mu je rodila Agamemnona, Menelaja i Anaksabiju.[4] Eshil prati ovo predanje kad Atrejeviće naziva "rodom Plistenovim" (τὸ Πλεισθένους γένος).[5] Prema Higinu, Plistena je odgojio Atrejev brat Tijest, koji ga je poveo sa sobom u izgnanstvo nakon sukoba s Atrejem, a kad je dečak odrastao, poslao ga je u Mikenu da ubije Atreja. Mladić nije uspeo da obavi taj zadatak jer ga je Atrej preduhitrio i usmrtio [6] Čim je saznao da je ubio vlastitog sina, Atrej je odlučio da se osveti svom bratu.[7] Jovan Ceces kaže da je u Katalogu žena, koji se u antici pripisivao Hesiodu, Plisten bio predstavljen ili kao hermafrodit ili kao transvestit.[8]

Tijestov sin[uredi | uredi kod]

Plisten je, prema Higinu, vanbračni sin Tijesta i Erope. Plistena i njegovog brata Tantala ubio je Atrej, Eropin suprug, i zatim njihovo meso poslužio kao jelo Tijestu, da bi se osvetio za smrt svog sina Plistena.[9]

Menelajev sin[uredi | uredi kod]

Plisten je bio najmlađi sin Menelaja i Helene.[10] Helena je mladog Plistena povela sa sobom kad je s Parisom otišla u Troju, nakon čega se dečak više ne spominje ni u jednom izvoru.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Sholija uz Pindarove Olimpijske ode, I, 144.
  2. Schmitz 1867, s.v. Pleisthenes
  3. Pseudo-Apolodor, Biblioteka, III, 2, 2.
  4. Pseudo-Hesiod, Katalog žena, fr. 69.
  5. Eshil, Agamemnon, 1602; cf. 1569.
  6. Higin, Fabulae, 86.
  7. Srejović & Cermanović-Kuzmanović 1989, s.v. Plisten
  8. Jovan Ceces, komentar uz Homerovu Ilijadu, I, 122 = Katalog žena, fr. 194.
  9. Higin, Fabulae, 246.
  10. Kiparska pesma, fr. 9.

Literatura[uredi | uredi kod]