Pandemija

Izvor: Wikipedia

Pandemija (od grčkih riječi παν pan svi + δήμος demos narod) je epidemija zarazne bolesti koja se širi kroz populaciju jedne šire oblasti; na primjer kontinenta ili cijelog svijeta.

Definicija[uredi - уреди]

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), pandemija može nastati kada se ispune tri uvjeta:[1]

  • Pojava bolesti koja je nova, odnosno dotada nepoznata u populaciji.
  • Uzročnici inficiraju ljude i izazivaju teške posljedice.
  • Uzročnici se šire brzo i ostaju među ljudima.

Bolest se ne smatra pandemijom samo zato što je široko rasprostranjena ili izaziva smrt velikog broja ljudi; također mora biti zarazna. Rak je, na primjer, odgovoran za veliki broj smrti ali se ne smatra pandemijom, jer nije zarazan.

Pandemije i znamenite epidemije kroz historiju[uredi - уреди]

Postoji veliki broj pandemija kroz ljudsku historiju, uglavnom zoonoza koje su izbile zahvaljujući domestikaciji životinja kao što su influenca i tuberkuloza. Najčešće se spominju sljedeće epidemije, s obzirom na njihov opseg ili posljedice po dalji tok historije:

  • Atenska kuga, 430. pne. Još uvijek neidentificirana bolest (iako se najčešće sugerira trbušni tifus je ubila između četvrtinu vojnika i građana Atene, te je neki historičari drže zaslužnom za kraj tzv. Zlatnog doba Atene, odnosno poraz tog grada u peloponeskom ratu.[2]
  • Antoninska kuga, 165–180. Bolest, najvjerojatnije velike boginje koje su u Rimsko Carstvo donijeli vojnici s Bliskog Istoka; ubila je četvrtinu svih zaraženih, odnosno oko pet miliona ljudi.[3] Antički izvori spominju i kasniji Ciprijanovu kugu (251–266), vjerojatno istu bolest, zbog koje je u Rimu umiralo 5.000 ljudi dnevno.
  • Justinijanova kuga, koja je harala od 541. do 750. godine, predstavlja prvu potvrđenu epidemiju bubonske kuge. Započela je u Egiptu te se proširila na Carigrad gdje je (prema bizantskom kroničaru Prokopiju) na vrhuncu ubijala 10.000 ljudi dnevno, a ukupno 40% stanovvništva. Kuga je ubila između četvrtine ili polovice ljudske populacije koju je pgodila u poznatom svijetu. [4][5] Izazvala je pad stanovništva Evrope na oko 50% između 550 i 700.[6]
  • Crna smrt, koja je počela 1300-ih. Osam vijekova nakon prethodne pojave, bubonska kuga se vratila u Evropu. Započela je u Aziji, te došla na Mediteran i Zapadnu Evropu 1348. godine (moguće zahvaljujući italijanskim trgovcima koji su bježali s ratom zhavaćenog Krima), te u šest godina ubila između 20 i 30 miliona Evropljana;[7] odnosno trećinu ukupnog stanovništva ili do polovice u najgore pogođenim oblastima.[8] Bila je prva u ciklusu evropskih epidemija kuga koje su se nastavile do 19. vijeka.[9] U tom je periodu zabilježeno preko 100 epidemija kuga u Evropi.[10]

Kolera[uredi - уреди]

Gripa[uredi - уреди]

Glavni članak: Pandemija gripe

Tifus[uredi - уреди]

HIV i AIDS[uredi - уреди]

Glavni članak: Pandemija AIDS-a

Velike boginje[uredi - уреди]

Male boginje[uredi - уреди]

Efekti kolonizacije[uredi - уреди]

V. također: Globalizacija i bolest


Tuberkuloza[uredi - уреди]

Lepra[uredi - уреди]

Malarija[uredi - уреди]

Žuta groznica[uredi - уреди]

Briga zbog budućih epidemija[uredi - уреди]

Virusne hemoragične groznice[uredi - уреди]

Rezistencija prema antibioticima[uredi - уреди]

-->

SARS[uredi - уреди]

Influenca[uredi - уреди]

Glavni članak: Pandemija influence


H5N1 (Ptičja gripa)[uredi - уреди]

Glavni članak: H5N1


Svinjska gripa (H1N1)[uredi - уреди]

Glavni članak: Svinjska influenca

Biološko ratovanje[uredi - уреди]

Godine 1346. tijela mongolskih ratnika umrlih od bubonske kuge su prebačena preko zidina opsjednutog krimskog grada Kafa (danas Feodosija). Nakon dugotrajne opsade u kojoj je mongolska vojska pod Jani Begom pogođena bolešću, inficirani leševi su katapultirani preko zidina kako bi se inficiralo stanovništvo. Špekulira se kako je ova operacija zaslužna za izbijanje Crne smrti u Evropi.[11]

Iako su domorodačko stanovništvo Amerike desetkovano u doticaju s bolestima Starog svijeta postoji samo jedan dokumentiran slučaj gdje je to bila posljedica namjere. Britanska komandant Lord Jeffrey Amherst i pukovnik Henry Bouquet su u međusobnoj korespodenciji iznijeli ideju da se Indijancima prilikom incidenta poznatog kao Pontiacova pobuna (1763) na prevaru daju pokrivači zaraženi velike velikim boginjama.[12] It is uncertain whether this documented British attempt successfully infected the Indians.[13]

Za vrijeme kinesko-japanskog rata (1937-1945), Jedinica 731 japanske carske vojske je vršila eksperimente na hiljadama, uglavnom kineskih, zarobljenika u svrhu razvijanja oružja za biološko ratovanja. Za vrijeme ratnih operacija su Japanci na osnovu tih eksperimenata koristili razne biloške agense protiv kineskih vojnika i civila. To je uključivalo bombe s biološkim agensima bačene iz zraka na razne ciljeve. Zbog toga su izbile epidemije kolere, antraksa i kuge kojima se pripisuje smrt oko 400.000 kineskih civila.[14]-->

Reference[uredi - уреди]

Notes[uredi - уреди]

  1. "Avian influenza frequently asked questions" (en). World Health Organization. 5. 12. 2005.. http://www.who.int/csr/disease/avian_influenza/avian_faqs/en/. pristupljeno 13. 02. 2009.. "A pandemic can start when three conditions have been met: a new influenza virus subtype emerges; it infects humans, causing serious illness; and it spreads easily and sustainably among humans." 
  2. "Ancient Athenian Plague Proves to Be Typhoid". Scientific American. January 25, 2006.
  3. Past pandemics that ravaged Europe. BBC News, November 7. 2005
  4. Cambridge Catalogue page "Plague and the End of Antiquity"
  5. Quotes from book "Plague and the End of Antiquity" Lester K. Little, ed., Plague and the End of Antiquity: The Pandemic of 541-750, Cambridge, 2006. ISBN 0-521-84639-0
  6. The History of the Bubonic Plague
  7. Death on a Grand Scale
  8. Plague - LoveToKnow 1911
  9. "A List of National Epidemics of Plague in England 1348-1665"
  10. Jo Revill. "Black Death blamed on man, not rats | UK news | The Observer". The Observer. http://www.guardian.co.uk/uk/2004/may/16/health.books. pristupljeno 03. 11. 2008.. 
  11. Wheelis M. (2002), "Biological warfare at the 1346 siege of Caffa.", Emerg Infect Dis (Center for Disease Control), http://www.cdc.gov/ncidod/EID/vol8no9/01-0536.htm 
  12. Diamond, Jared (1997), Guns, Germs, and Steel: The Fates of Human Societies, W.W. Norton & Company, ISBN 0-393-03891-2 
  13. Dixon, Never Come to Peace, 152–55; McConnell, A Country Between, 195–96; Dowd, War under Heaven, 190. For historians who believe the attempt at infection was successful, see Nester, Haughty Conquerors", 112; Jennings, Empire of Fortune, 447–48.
  14. Christopher Hudson. "Doctors of Depravity", Daily Mail, 2 March 2007.

Bibliografija[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Steward's "The Next Global Threat: Pandemic Influenza".
  • American Lung Association. (2007, April), Multidrug Resistant Tuberculosis Fact Sheet. As retrieved from www.lungusa.org/site/pp.aspx?c=dvLUK9O0E&b=35815 November 29, 2007.
  • Larson, E. (2007). Community Factors in the Development of Antibiotic Resistance. [Electronic Version]. Annual Review of Public Health. 28 pp. 437-447. As accessed November 29, 2007.
  • Bancroft, E. A., (2007, October). Antimicrobial Resistance It's Not Just for Hospitals. [Electronic Version]. JAMA 298(15) pp. 1803-1804. As accessed November 29, 2007.

Eksterni linkovi[uredi - уреди]