Palazzo Giustinian

Izvor: Wikipedia
Palazzo Giustinian
Pogled na palaču Giustinian (lijevo) i Ca' Foscari sa Kanala Grande
Pogled na palaču Giustinian (lijevo) i Ca' Foscari sa Kanala Grande
Mjesto Venecija
Država  Italija
Vrijeme gradnje kraj 15. vijeka
Naručitelj braća Giustinian
Korisnik Univezitet Ca' Foscari i porodica Brandolini
Tip građevine palača
Arhitektonski stil Venecijanska gotika
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Bartolomeo Bon ?
Graditelj Bartolomeo Bon ?
Tehnički podaci
Broj katova 4
koordinate: 45°43′N 12°32′E / 45.717, 12.533

Palazzo Giustinian (hrvatskosrpski: Palača Giustinian je sjajan primjer kasne venecijanske gotičke palače na Kanalu Grande u venecijanskom sestieru Dorsoduro.

Palazzo Giustinian zajedno sa susjednom Palačom Ca' Foscari formira najveću gotičku cjelinu na kanalu, u jednom njenom dijelu (desnom) je danas smješten venecijanski Univezitet Ca' Foscari.[1]

Historija[uredi - уреди]

Palazzo Giustinian je izgrađen u drugoj polovici 15. vijeka, i to kao dvije odvojene palače, na mjestu starije gradnje koju su kupili braća Nicolo i Giovanni Giustinian. [2] Predpostavlja se da je u gradnji njihovih novih palača, sudjelovao i poznati venecijanski arhitekt i kipar tog vremena Bartolomeo Bon. Te dvije odvojene palače, za dvije porodice, bile su; Ca' Giustinian dei Vescovi (u njoj je danas smješten Univerzitet Ca' Foscari) i Ca' Giustinian dalle Zogie (koja je i danas privatni posjed). Kanije su te dvije palače povezane u cjelinu - restauracijom glavne fasade na Kanalu Grande. [2]


Do 19. vijeka obje palače pripadale su dvijema granama porodice Giustiniani, 1876. lijevi dio palače Ca' Giustinian dalle Zogie prodan je porodici Brandolini, koja još uvijek u njoj živi. Desni dio palače - Ca' Giustinian dei Vescovi pripadao je jedno vrijeme slikaru Natale Schiavoniju koji je u njoj i umro 1858. U palači je živio i kompozitor Richard Wagner, koji je u njoj dovršio drugi čin svoje opere Tristan i Isolda, između 1858. - 1859.[2] U palači je jedno vrijeme živila, i u njoj umrla 1864. Louise Marie Thérèse d'Artois, posljednja vojvotkinja od Parme.

Arhitektura[uredi - уреди]

Glavna fasada Palazzo Giustinian

Građevinu karakterizira tipična gotička uokvirenost rubova i prozorskih istaka, postignuta bijelim istarskim kamenom, na podlozi crvene opeke. Iako sa glavne fasade to izgleda kao jedna građevina, sa stražnje dvorišne strane se vidi da su to dvije građevine, odvojene uskom kaletom koja vodi do velikog središnjeg portala na kanalu, koji sa svake strane ima po jednu monoforu. Iznad njega je niz elegantnih monofora u tri reda na tri etaže. Lijeva i desna strana su zrcalne sa kvadriforama na prvom katu, i posljednjem katu. Drugi kat je najrazvediniji, sa šest velikih prozora, odvojenih elegantnim stupovima koji nose lunete sa motivom četverolista.

Obje palače imaju tlocrt u obliku slova L, i četiri etaže, i vrlo sličnu kiparsku dekoraciju na fasadama, kao i susjedna Ca' Foscari. Desna palača Ca' Giustinian dei Vescovi na stražnjoj dvorišnoj strani ima vanjsko gotičko stepenište, dok lijeva Ca' Giustinian dalle Zogie ima veliki vrt.

Literatura[uredi - уреди]

  • Giuseppe Maria Pilo, ed (2009). Ca' Foscari. Storia e restauro del palazzo dell'Università di Venezia. Venice: Marsilio.
  • M. Brusegan, La grande guida dei monumenti di Venezia, Roma, Newton Compton, 2005. ISBN 88-541-0475-2

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]