Bartolomeo Bon
| Bartolomeo Bon | |
|---|---|
| gotika | |
_-_Porta_della_carta_-_Doge_Francesco_Foscari.jpg) reljefi na Porta della Carta u Veneciji | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | oko 1410. Campione, Italija |
| Smrt | između 1464. i 1467. Venecija |
| Opus | |
| Polje | kiparstvo i arhitektura |
| Praksa | Venecija |
| Znamenita djela | |
Bartolomeo Bon (Campione, oko 1400. – Venecija, 1464–1467) bio je talijanski kipar i arhitekt porijeklom iz kraja Campionea koji je došao u Veneciju zajedno s ocem Giovannijem Bonom i zajedno s njim od 1421. do 1464. vodio vrlo uspješnu kiparsko-graditeljsku radionicu.
Radionica Bon bila je kasno gotička kiparska i graditeljska radionica prve polovice 15. vijeka, a gotički elemeti i bizantinska dekorativnost bili su omiljen venecijanski stil gotico fiorito.
Život i rad[uredi | uredi kod]
Vrlo je teško s potpunom preciznošću odrediti radove koje je izveo Bartolomeo, a koje njegov otac Giovanni. S ocem je počeo raditi na dekoraciji fasade za gotičku palaču Ca' d'Oro (1424–1430), prvi njegov samostalni rad je cisterna u dvorištu te palače.[1] S ocem je radio na portalu za crkvu Basilica di Santa Maria dei Frari i na portalu za Bratovštinu sv. Marka (Scuola Grande di San Marco), orginalna luneta s tog portala nalazi se danas u londonskom Victoria & Albert Museumu. S ocem je započeo raditi na Porta della Carta (Papirnata vrata) na Duždevoj palači (1438–1442), Bartolomeo je isklesao većinu skulptura, jer mu je tad otac umro.
Nakon očeve smrti, Bartolomeo Bon je nastavio voditi radionicu sam, mada ne više toliko uspješno i s toliko puno narudžba.
_-_Porta_della_carta.jpg)
Njegov rad je luneta za portal crkve Santo Stefano[2] Bartomeo je također sam izveo portal za crkvu Madonna dell'Orto, ugovor za radove sklopio je 21. juna 1460. godine.[3] Bartomeo je izveo portal za crkvu San Giovanni e Paolo (1459–1462)[4] te Slavoluk Foscari za Duždevu palaču.
Izvori[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- AA.VV., Arte e artisti dei laghi lombardi, I, Noseda, Como 1959, 311, 312, 317, 336, 435, 436. Tav. LXIII: 170, 171, 172.
- A. Zorzi, Venezia scomparsa, Electa, Milano 1984, 19, 35, 73, 93, 117, 121, 310, 312, 343, 378, 382; fig. n. 69.
- M. Brusegan, La grande guida dei monumenti di Venezia, Newton & Compton, Roma 2005.
