Okućnica

Najljepše uređena okućnica 2008. godine u Belom Manastiru: Ljubica Bačvanin

Okućnica je zemljište oko kuće, uz kuću, plac neposredno uz kuću, odn. zemlja (obično dvorište, vrt i voćnjak) koja po nekom propisu pripada uz porodičnu kuću ili privredni subjekt smješten u zgradi sličnoj porodičnoj kući (npr. ugostiteljski objekt).

Historijska značenja

U Srbiji

Okućnica ili okućje nekada je bio minimum zemljoradničkog posjeda koji se nije mogao prodati za dugove. U Srbiji je obuhvatao kuću sa zgradama i placem do jednog dana oranja, izvjestan alat, nešto stoke i hrane i po pet jutara zemlje po svakoj poreskoj glavi. Okućje nije mogao prodati ni sam zemljoradnik (što se izigravalo na razne načine). Takva mjera bila je donijeta zbog naglog propadanja i prezaduživanja seljaka uslijed prodiranja kapitalizma na selo.

U Jugoslaviji

Poslije Drugog svjetsko rata okućnica je u Jugoslaviji bila dio zemljišta i zgrada koje je zemljoradničko domaćinstvo zadržavalo kao privatnu svojinu pri stupanju u seljačku radnu zadrugu. Okućnica je obuhvatala poljoprivredno zemljište do jednog hektara, a u planinskim krajevima još i do jednog hektara pašnjaka, kuću za stanovanje s potrebnim privrednim zgradama, dvorište i zemljište pod zgradama. Okućnica se smatrala ličnom svojinom zemljoradničkog domaćinstva.

Kategorija okućnice izgubila je značaj poslije Uredbe o imovinskim odnosima i reorganizaciji seljačkih radnih zadruga (30. III. 1953) i kasnijim ustavnim garancijama svojine poljoprivrednog zemljišta.

Najokućnice

U nekim mjestima ili pokrajinama, u sklopu turističko-ekoloških akcija, biraju se najljepše uređene okućnice porodičnih kuća i privrednih subjekata, npr. u akciji Volim Baranju. U takvim prilikama najuređenije okućnice nazivaju se i najokućnice.

Drugi oblici riječi

U raznim krajevima odn. lokalnim govorima upotrebljavaju se različiti oblici riječi okućnica: okutnica, okutnjica, okuća, okućica, okućište, okućnina, okućnjica.

Izvori

• RMS, RSANU, Anić, MEP