Okovani šoferi
Okovani šoferi Единственная дорога | |
---|---|
Režija | Vladimir Pavlović |
Producent | Zeta film Mosfiljm |
Scenario | Vadim Trunjin |
Uloge | Veljko Mandić Dušan Janićijević Vladimir Popović |
Datum(i) premijere | 10. 1. 1975(Jugoslavija)
|
Trajanje | 97 min. |
Zemlja | SFR Jugoslavija Sovjetski Savez |
Jezik | srpskohrvatski ruski |
Okovani šoferi, u SSSR prikazan pod naslovom Jedini put (rus. Единственная дорога) je sovjetsko-jugoslavenski ratni film snimljen u režiji Vladimira Pavlovića i premijerno prikazan početkom 1975. godine. Radnja se događa u Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata tokom tri dana u proljeće 1944. godine i prikazuje kako partizani nastoje spriječiti dostavu goriva za njemačke oklopne snage, a istovremeno spasiti zarobljene crvenoarmejce koje Nijemci pri tome koriste kao živi štit. Film je djelomično sniman u karpatskim oblastima Zapadne Ukrajine.
Radnja[uredi | uredi kod]
Partizani napadaju dugačku kolonu nemačkih kamiona koja vozi benzin na front. Operacija je teška jer su Nemci vezali zarobljene sovjetske vojnike za točkove. Cilj je da se zaustave nemački kamioni i spase svi zarobljenici što nije nimalo lako.
Uloge[uredi | uredi kod]
Glumac | Uloga |
---|---|
Veljko Mandić | Kosta |
Dušan Janićijević | Javor |
Vladimir Popović | Srećko |
Dragomir Bojanić Gidra | Kuznjec |
Tatjana Sidorenko | Ljuba |
Lev Durov | Petrov |
Boris Rudnev | Boner |
Aleksandar Aržilovski | Jeržov |
Gleb Striženov | Kalenič |
Vladimir Visocki | Solodov |
Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]
- Okovani šoferi na sajtu IMDb